SMART Balkans - SMART Balkans

Navijači Zrinjskog okrenuli leđa i pokazali srednji prst tokom izvođenja himne BiH

RADIKALIZACIJA NAVIJAČA: Poruke mržnje i sukobi na utakmicama posljedica su politika i ponašanja političara

Veličanje ratnih zločina i ratnih zločinaca redovna je pojava na fudbalskim utakmicama bez ikakvih posljedica, a to dozvoljeno ponašanje vodilo je daljoj radikalizaciji pri čemu je jedna od najstrašnijih parola “Nož, žica, Srebrenica“, koja veliča stravični zločin genocida, postala omiljena za navijače ne samo u BiH nego i regionu. Skandiranje nikšićkih navijača u Podgorici: “Nož, žica, Podgorica“ pokazuje da je to postao “zaštitni znak“ ekstremnih desničara na Balkanu koji imaju zaštitu u najvišim političkim krugovima.

Navijači mostarskog Zrinjskog, Ultraši, na utakmici koju su igrali sa sarajevskim Željezničarom u Čitluku psovali su Bosnu i Hercegovinu i skandirali: “Hrvatska je moja domovina“, uz zastavu Herceg-Bosne. Na utakmici u Konjicu uzvikivali su: “Hrvatski Konjic“. Na hrvatskim portalima je objavljen link na kome pjevaju himnu Hrvatskog vijeća obrane u Tirani gdje su otišli da bodre svoj klub.

Piše: Dženana Karup Druško za Slobodnu Bosnu

No, njihov najveći “uspjeh“ nesumnjivo je sramotna scena s finala Kupa Bosne i Hercegovine koji se igrao u Zenici, kad su svi navijači Zrinjskog okrenuli leđa i pokazali srednji prst dok se izvodila himna Bosne i Hercegovine. Snimak su nesumnjivo vidjeli svi u državi i regionu jer su svi mediji pisali o tome. Za to vrijeme su u VIP loži sjedili Borjana Krišto predsjedavajuća Vijeća ministara BiH, Elmedin Konaković ministar vanjskih poslova BiH, Dragan Čović predsjednik HDZ-a BiH, Nermin Nikšić, premijer Vlade Federacije BiH, Adnan Šteta ministar saobraćaja u Kantonu Sarajevo, Nermin Muzur načelnik Općine Ilidža.… I nastavili gledati utakmicu. Mediji nisu objavili da je iko od njih na bilo koji način reagirao zbog ponašanja navijača Zrinjskog i skandaloznog vrijeđanja himne i države.

Neredi koji su uslijedili nakon utakmice pripisani su nezadovoljstvu navijača Veleža jer je njihov klub izgubio. No, da li je to baš tako ili je, možda, njihovo ponašanje bilo odgovor na ponašanje navijača Zrinjskog kod kojih je, čini se, zadnjih mjeseci došlo do ekstremne radikalizacije koju, simptomatično, ne ispoljavaju na utakmica s klubovima iz Republike Srpske. Ima li politika uticaja na ponašanje navijača Zrinjskog?

Navijači Sirokog Brijega 2010. na utakmicu donijeli zastave Nacističke Njemačke, Vatikana i NDH

Rat je počeo na Maksimiru

Na utakmici Dinama i Crvene zvezde koja je igrana u Zagrebu 13. maja 1990. došlo je do velikih nereda praćenih scenama nasilja i nacionalizmom kakvi do tada nisu viđeni u bivšoj Jugoslaviji zbog čega ni danas nije malo onih koji će tvrditi da je krvavi rat u SFRJ počeo na Maksimiru. Navijače Zvezde u Zagreb je predvodio Željko Ražnatović Arkan, a sami beogradski navijači su kasnije pričali kako su tada prvi put pjevali četničke pjesme u Zagrebu. Naravno da je rat počeo zbog potpuno drugih razloga, ali tadašnje scene s Maksimira bile su ogledalo političkih dešavanja u SFRJ i njihova posljedica, a ne uzrok. Kao što su to i neredi i nacionalističke i fašističke poruke koje danas redovno viđamo na utakmica u Bosni i Hercegovini, ali i drugim zemljama nastalim raspadom SFRJ.

U augustu prošle godine navijači Borca su na utakmici protiv Igmana u Banja Luci skandirali osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, dok je na tribinama istaknuta velika parola “Rastu neki novi Srbi kao ljuta guja, skupo će vas koštati Bljesak i Oluja“, a na manjim su bili brojevi protjeranih Srba, uništenih kuća, spomenika i crkvi u Kninskoj Krajini (Hrvatska). Sudija Miloš Gigović nije reagirao.

Veličanje ratnih zločina i ratnih zločinaca redovna je pojava na fudbalskim utakmicama bez ikakvih posljedica, a to dozvoljeno ponašanje vodilo je daljoj radikalizaciji pri čemu je jedna od najstrašnijih parola “Nož, žica, Srebrenica“, koja veliča stravični zločin genocida, postala omiljena za navijače ne samo u BiH nego i regionu. Skandiranje nikšićkih navijača u Podgorici: “Nož, žica, Podgorica“ pokazuje da je ova parola postala “zaštitni znak“ ekstremnih desničara na Balkanu koji imaju zaštitu u najvišim političkim krugovima.

Izostanak reakcija zvaničnika, osude šire javnosti i nekažnjavanje doveli su do ozbiljnog jačanja ekstremnih nacional-fašističkih grupa desničara u regionu koje se povezuju s fašističkim pokretima u Evropi, a koji okupljaju veliki broj mladih ljudi. Posebno zabrinjava što se ovoj sve masovnijoj radikalizaciji ne posvećuje potrebna pažnja i ovaj problem uopće nije prepoznat kao velika opasnost u svim društvima zemalja nastalim raspadom Jugoslavije.

“Dozvoljena“ radikalizacija vodi još većoj radikalizaciji. “Stilizovana lobanja, kakvu su koristile zloglasne nacističke SS divizije tokom nekih od najsvirepijih zločina u Drugom svjetskom ratu, bila je izvješena na tribinama bijeljinskog stadiona najmanje pet puta tokom 2022. godine. Ovaj simbol, zbog mržnje koju predstavlja, zabranjen je na utakmicama koje organizuje evropska fudbalska asocijacija, ali Fudbalski klub Radnik nije kažnjen niti jednom“, objavila je Balkanska istraživačka mreža (BIRN) u aprilu ove godine. Dalje navode da se “fotografijom sa simbolima koji su zabranjeni u evropskim takmičenjima, a oslikani su na zastavama okačenim na tribinama Gradskog stadiona Bijeljina, pohvalio Filip Stojanović sredinom oktobra. ‘Idealno’, napisao je on u opisu fotografije sa Totenkopfom i keltskim križem, jednim od najčešće korištenih simbola bijelih supremacista, rasističkog pokreta koji se zasniva na mržnji prema svima osim bijelcima“.

Ekstremni desničarski radikalizam najdirektnije je povezan s terorizmom. Europol u svom izvještaju za 2022. godinu upozorava na nove trendove povezane s terorističkim prijetnjama: nasilne desničarske ekstremističke ideologije su usmjerene isključivo na nacionalizam, rasizam, ksenofobiju i/ili srodnu netoleranciju, i hrane se raznim subkulturama mržnje, koje se obično bore protiv različitosti u društvu i jednakih prava manjina. Osnovni koncept desnog ekstremizma je supremacizam ili ideja da je određena grupa ljudi koji dijele zajednički element (naciju, rasu, kulturu, itd.) superiorna u odnosu na sve druge narode. I prema Globalnom indexu terorizma politički motivirani terorizam nadvladao je vjerski (džihadisti i prijetnje od ISIL-a).

Veličanje osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka u Širokom Brijegu na utakmici protiv Sarajeva

Ćutnja opasnija od vikanja

No, zašto smo za primjer uzeli navijače Zrinjskog, a ne neki drugi klub čiji su navijači još radikalniji?

Prvo, zbog toga što su na utakmici u Zenici bili predstavnici državne, federalne i vlasti Kantona Sarajevo i Dragan Čović, kao lider svih Hrvata u BiH, a njihova ćutnja je opasnija i od vikanja Ultraša jer to šalje strašne poruke svim građanima Bosne i Hercegovine, pogotovo mladim ljudima koji sve više svoje identitete grade po “vrijednostima“ ekstremnih desničarskih grupa čija se ideologija zasniva na nacionalizmu i fašizmu, čak i kad nisu njihovi članovi. Mnogi se još uvijek sjećaju stravičnih snimaka iz Mostara kada je 2018. slavljen prolazak Hrvatske u finale Svjetskog prvenstva, na kome jedan dječak uzvikuje: “Nož, žica, Srebrenica“. Da se ne radi o slučajnosti nego o ozbiljnoj indoktrinaciji pokazalo se i tokom sljedećeg prvenstva kada je jedna mlada djevojka, opet slaveći pobjedu hrvatske reprezentacije, uzvikivala isto. Podsjetimo, zločin genocida u Srebrenici počinile su srpske snage, a žrtve su Bošnjaci.

Drugo, zbog toga što upravo ti na utakmici prisutni predstavnici vlasti deklarativno tvrde da su “europejci“ s jasnim opredjeljenjem za evropske integracije. Aleksandar Vučić izjavljuje da bi on i podržao zapadni put Srbije ali ne može jer je većina građana, javnost, za Rusiju. Formira li javnost stavove političara, ili političari formiraju javno mnjenje na Zapadnom Balkanu? Nakon što su Milorad Dodik i Dragan Čović ozvaničili političku koaliciju pred izbore 2018. godine dolazi do sve većeg približavanja politike HDZ-a SNSD-u, odnosno radikaliziranja HDZ-a i velikog dijela bosanskih Hrvata. Pa je tako nacionalni identitet sve više izjednačavan s etničkim koji je opet sve jače vezivan za maticu Hrvatsku što je rezultiralo time da velika većina Hrvata Bosnu i Hercegovinu ne doživljava kao svoju domovinu. Otud psovanje BiH na utakmicama i skandiranje “Hrvatska je moja domovina“ što je direktna posljedica politike Hrvatske prema BiH i hrvatskih zvaničnika u BiH. Potvrda tome je i činjenica da takvih poruka nema prema Srbima u BiH, niti skandiranja na utakmicama iako su Hrvati u proteklom ratu u BiH najviše stradali od srpskih snaga. Koalicija Dodik-Čović najbolji je primjer da procesi pomirenja idu odozgo. Kao i radikalizacija i podjele društva.

Veliku ulogu u tome su odigrali i procesi historijskog revizionizma koji su, što posebno zabrinjava, pojačani ulaskom Hrvatske u EU, a u koji su uključeni najviši hrvatski zvaničnici iz BiH i Hrvatske, ali i akademska zajednica, intelektualci i mediji. Podsjetimo na dokument Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) iz maja prošle godine koji po svom sadržaju najviše sliči zloglasnim dokumentima Srpske akademije nauka i umjetnosti, a koji su nazvali “Prilozi za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Srbijom i Crnom Gorom u pogledu njihova ulaska u Europsku uniju“.

Hrvatski akademici uz političke, ekonomske, ekološke i druge zahtjeve insistiraju na pravima Hrvata u BiH, Srbiji i Crnoj Gori, i ako su manjina. Traže da Srbija prizna agresiju na Hrvatsku (dok negiraju agresiju Hrvatske na BiH), kao i da se Srbija odrekne velikosrpske propagande, “jasenovačkog mita“ i “odnosa prema Alojziju Stepincu“. Od Crne Gore, osim zagarantiranih mandata za Hrvate, akademici traže i odštetu počinjenu tokom agresije na Hrvatsku.

Pod svaku cijenu

Kad je u pitanju BiH, tu su hrvatski akademici najzahtjevniji. Kao “najveći izazov“ Hrvata u BiH navode “dvije nepomirljive politike, srpsku secesionističku i bošnjačku unitarističku“ te postavljaju političke zahtjeve, “pod svaku cijenu“, izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH, kao i Hrvata u Parlamentu Federacije BiH i Parlamentarnoj skupštini BiH, ali i osnivanje trećeg entiteta. Uz ozbiljna politička lobiranja hrvatskih zvaničnika (i SDP-a i HDZ-a) na Zapadu uslijedile su odluke visokog predstavnika u BiH zahvaljujući kojima je HDZ postao nezaobilazan politički faktor, a glasovi Hrvata značajno vredniji od glasova Bošnjaka, iako Hrvata po popisu u BiH ima najmanje a Bošnjaka najviše.

Osim toga akademici Hrvatske navode kako je u BiH neophodno: “Priznati pravu, osloboditeljsku ulogu Hrvatskoj i Hrvatima u uspostavi i obrani države od srpske agresije te prestati lažno optuživati Hrvate pred sudovima“. Presude suda Ujedinjenih nacija, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu, u potpunoj su suprotnosti sa tvrdnjama akademika, jer je Hrvatska presuđena kao agresor u BiH, ali i za UZP i okupaciju dijelova bh. teritorije zajedno s HVO-om.

Iako je Hrvatska članica Ujedinjenih nacija, Evropske unije, a uz to se i drugim dokumentima obavezala na suradnju i poštivanje MKSJ, odnosno na poštivanje međunarodnog (humanitarnog) prava, hrvatske vlasti su Sergea Brammertza glavnog haškog tužitelja obavijestile da je progon hrvatskih državljana pitanje nacionalne sigurnosti o čemu je je on krajem prošle godine izvijestio Vijeće sigurnosti UN-a, koje je i osnivač MKSJ.

Uz negiranje presuda MKSJ-a (koji u Hrvatskoj hvale kad govore o oslobađajućoj presudi Gotovini) nameće se narativ o neodgovornosti Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini u što su aktivno uključeni visoki zvaničnici iz Hrvatske na čelu s predsjednikom i premijerom, Milanovićem i Plenkovićem, ali i brojni pripadnici akademske zajednice uz veliku podršku medija u Hrvatskoj i hrvatskih medija u BiH. Zanimljivo da nije bilo nikakvih reakcija na seriju tekstova, npr. u Večernjem listu u kojima se negiraju haške presude i sve sudski utvrđene činjenice oko odgovornosti Hrvatske u ratu u BiH, dok najviši hrvatski zvaničnici glorificiraju ratne zločince.

U jednom dokumentu o radikalizaciji Balkana, podržanom od Evropske komisije, navodi se da radikalizacija često nije prepoznata kao problem koji može imati ozbiljne posljedice, ali i da ona ide odozgo. Poruke prepune mržnje i sukobi na utakmicama direktna su posljedica politika i ponašanja političara. S jedne strane nema konkretnih reakcija i sankcija zapadnih zvaničnika prema političarima koji ne poštuju međunarodne dokumente, međunarodne institucije, međunarodno pravo…, a s druge strane nema reakcija i sankcija prema ekstremnim desničarskim grupama i pojedincima koji šire mržnju i sukobe na stadionima što je samo jedan mali korak od nekih drugih, puno ozbiljnijih sukoba. Tolika mržnja na stadionima u svakom društvu bi bila alarm za hitnu reakciju. A rješenja su jednostavna: primjena već postojećih zakona i kažnjavanje svih onih koji šire mržnju, veličaju ratne zločince i ratne zločine, fašizam…

Tekst je izvorno dostupan na LINKU.

JE LI DODIKOVA POSJETA MOSKVI DESTABILIZACIJA EU: Ruski balkanski (š)pijun: “Za male pare ste se prodali, zlikovci!“

Koliko je (bez)značajno to što Dodik radi, i njegova posjeta Rusiji, potvrdit će svaka anketa provedena u Republici Srpskoj, ali i u Crnoj Gori, Srbiji, i srpskim zajednicama na Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, gdje Dodik uživa ogromnu podršku, a njegovim izjavama se aplaudira. Dodikove poruke, brutalni napadi i vrijeđanja zapadnih lidera, dok ga Putin i najviši ruski zvaničnici u Moskvi dočekuju kao počasnog gosta, od njega na Balkanu prave srpskog heroja, a od Vučića žrtvu jer se Vučić, eto, pod pritiscima Zapada ne može tako otvoreno staviti na stranu Rusije. Niko ne pita zašto Dodik nije pod takvim pritiscima Zapada?

Simptomatično je koliku je pozornost ruskih medija u Srbiji dobila posjeta Milorada Dodika Ruskoj Federaciji. Uz brojne vijesti o tome koje se danima objavljuju na beogradskom Sputnjiku (ruska agencija koja se plaća direktno iz Kremlja), a koje su, najčešće se ne pozivajući na izvor, prenijeli mnogi portali u regionu, ova agencija je objavila i “ekskluzivan intervju“ s Dodikom: “O čemu sam pričao s Vladimirom Putinom“.

Piše: Dženana Karup Druško za Slobodnu Bosnu

Ako je velikoj Ruskoj Federaciji toliko bitna posjeta jednog malog političara s Balkana, koji čak nije ni državnik nego predsjednik jednog entiteta koji, koliko god se Dodik to trudio prikazati drugačije, nema apsolutno nikakve odlike države, onda je velika Rusija zaista u ozbiljnim problemima.

Najodaniji balkanski (š)pijun

Već prvi dan po dolasku u Rusiju Dodika je primio Nikolaj Patrušev, sekretar Savjeta bezbjednosti Ruske Federacije i jedan od ključnih arhitekata ruske sigurnosne politike, koji je zahvaljujući Dodiku na dolasku, naglasio da je “predsjednik Republike Srpske počasni gost 11. međunarodnog sastanka visokih predstavnika koji se bave pitanjima bezbjednosti“, te da “visoko cijenimo partnerstvo u duhu povjerenja koje je uspostavljeno između Rusije i Republike Srpske“. Poslije Patruševa uslijedio je sastanak s Putinom koji se, po onome što su mediji prenijeli, zahvalio Dodiku zbog prijateljskog stava Republike Srpske prema Rusiji.

Slične izjave tokom Dodikovog boravka u Rusiji davala je i Marija Zaharova, glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova, ističući da iako Zapad “pribjegava i obmani i prijetnjama sankcijama“: “Saradnja Republike Srpske i Rusije sve više počinje da liči na strateško partnerstvo“, dok je u drugoj izjavi to proširila i na Srbiju tvrdeći da Zapad “neće spriječiti Rusiju, Srbiju i Republiku Srpsku da razvijaju uzajamno korisnu suradnju“, dovodeći to i u vezu s mirom i stabilnošću Balkana. A isti dan je izjavila i da “Zapad sprovodi etničko čišćenje Ukrajinaca na teritoriji Ukrajine“.

Dodik je na twiteru objavio i fotografiju sa Sergejom Lavrovom, ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije, s kojim se sreo na “međunarodnom bezbjednosnom forumu u Moskvi“ na kome je govorio kao počasni gost, odmah iza Patruševa koji je otvorio Forum. Po Dodiku na Forumu su se “čuli stavovi predstavnika Kine, Rusije, Šangajske organizacije za bezbjednost, Južnoafričke Republike i drugih zemalja“. A na forumu su bili i Aleksandar Vulin, direktor Bezbedonosno-informativne agencije Srbije i Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova Srbije (dok je Vučić u Beogradu razgovarao s američkim senatorima ponavljajući im ono što žele da čuju o evropskom opredjeljenju Srbije), kao i Ivan Stoilković, predsjednik Demokratske partije Srba Sjeverne Makedonije.

Zašto je pored svih ovih zvanica s Balkana (i svijeta), Dodik imao status počasnog gosta i zbog čega je posjeta Milorada Dodika, očito pomno isplanirana i unaprijed dugo najavljivana, u ovom trenutku toliko značajna ne samo za Dodika nego očito i za Rusiju?

Teško da i velika Rusija u svijetu može naći još jednog pojedinca kao što je Dodik koji je bez obzira na cijenu spreman izdati i prodati vlastitu državu, urušavati je na sve načine i na tacni isporučivati Kremlju, pogotovo kad je ta zemlja u zoni interesa Rusije. Bilo je još primjera lojalnosti Rusiji, pogotovo od njene agresije na Ukrajinu, ali ono što je Dodik tokom gostovanja u Rusiji govorio na Forumu i u medijima definitivna su potvrda da je on njihov najodaniji balkanski (š)pijun. I da ga nimalo nije briga što je on tek pijun koga Kremlj koristi za postizanje svojih ciljeva.

Srbi nisu Japanci

Dok su pojedini analitičari i mediji (oni neskloni Rusiji) minimizirali Dodikovo gostovanje u Rusiji, stavljajući akcenat na njegovu izjavu vezanu za cijenu plina (ismijavajući ga zbog toga jer “cijena ostaje ista“), te tvrdili kako ništa nije postigao odlaskom Putinu, proruski mediji su odradili savršen propagandni posao i teško da u ovom trenutku ima pojedinac na Zapadnom Balkanu koji ne zna da je Dodik bio u Rusiji, i da je po ko zna koji put pljuvao po Bosni i Hercegovini, napadao NATO i veličao Rusiju i Srbe.

Koliko je (bez)značajno to što Dodik radi, i njegova posjeta Rusiji, potvrdit će svaka anketa provedena u Republici Srpskoj, ali i u Crnoj Gori, Srbiji, i srpskim zajednicama na Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, gdje Dodik uživa ogromnu podršku, a njegovim izjavama se aplaudira. Dodikove poruke, brutalni napadi i vrijeđanja zapadnih lidera, dok ga Putin i najviši ruski zvaničnici u Moskvi dočekuju kao počasnog gosta, od njega na Balkanu prave heroja, a od Vučića žrtvu jer se Vučić, eto, pod pritiscima Zapada ne može baš tako otvoreno staviti na stranu Rusije, što, je li, želi svaki Srbin na Balkanu. Niko ne pita zašto Dodik nije pod takvim pritiscima zbog čega to što on radi, uz izostanak bilo kakve ozbiljne reakcije Zapada, u javnosti još više dobiva na težini.

Šta (nam) je Dodik poručio iz Rusije? Da se sprema novi svjetski poredak u kome će Rusija biti jedan od glavnih, ako ne i glavni igrač, i da će u tom novom svijetu Republika Srpska imati obezbjeđeno dobro mjesto. Poruke su to koje dugo slušamo i od Putina, Lavrova, Petruševa, koje su ugrađene i u ruske dokumente o spoljnoj i sigurnosnoj politici, a Dodik nam je već ranije najavio da su oni spremili sve potrebne dokumente samo čekaju da se stvari još malo poredaju na svjetskoj sceni i oni će proglasiti samostalnost Republike Srpske.

Važan dio Dodikovog nastupa na Forumu, ali i u brojnim izjavama za medije, pa tako i u “ekskluzivnom intervjuu“ Sputniku posvećen je intervenciji NATO-a u BiH i Srbiji. Naglašavajući da Srbi neće u NATO jer ih je bombardirao, Dodik je žestoko napao Alijansu: “Oni su tukli i naše pokoljenje koje nije ni bilo rođeno (bacajući osiromašeni uranijum). Mi smo takav narod i imamo takav karakter i ne možemo da prihvatimo one koji su nas bombardovali i tukli. Nismo mi Japanci. (…) NATO se vježbao nad Srbima. I u Republici Srpskoj kad nas je bombardovao, i u Srbiji, kad je razbio jednu zemlju bez suverenih odluka Savjeta bezbjednosti. (…) I šta da mi kažemo, dobro, evo, nema veze što su nas ubijali? Ima veze! Itekako ima veze. Ne volimo vas zato što ste nas ubijali! A mi vama ništa nismo uradili!“

Pandorina kutija

Krajem prošle godine Sergej Lavrov je, govoreći o evropskoj bezbjednosti, izjavio je da je NATO bombardiranjem Savezne Republike Jugoslavije otvorio Pandorinu kutiju i zgazio međunarodno pravo. Ovo nije bilo prvi put da neko od ruskih zvaničnika kao argument Ruske Federacije da napadne suverenu državu Ukrajinu poteže NATO-ovu humanitarnu intervenciju iz 1999. Vladimir Putin je nakon aneksije Krima 2014. koristio primjer jugoslavenskih republika i Kosova, odnosno raspad Jugoslavije 90-tih i “invaziju na suverenu evropsku zemlju“, kako bi opravdavao svoje poteze i rusku politiku. Taj argument je potegnuo i nekoliko dana prije ruske invazije na Ukrajinu, a nakon sastanka s njemačkim kancelarom Olafom Šolcom, kada je Putin izjavio: “Što se tiče rata u Evropi, njemački kancelar je rekao da ljudi njegove generacije, a ja pripadam njima, teško da mogu da zamisle bilo kakav rat u Evropi. To se odnosi na situaciju oko Ukrajine. Ali mi smo bili svjedoci rata u Evropi koji je upravo NATO blok pokrenuo protiv Jugoslavije. To je bila velika vojna operacija uz bombardovanje jedne od evropskih prijestolnica Beograda. Desilo se bez dozvole Vijeća sigurnosti UN-a. Ovo je veoma loš primjer, ali je bio.”

Rusko-srpska teorija zavjere po kojoj je NATO bez ikakvog razloga intervenirao protiv Srba u Bosni i Hercegovini i tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, ne samo da je postala zvanični narativ u Srbiji ali i drugim srpskim zajednicama na Balkanu, nego je očito i jedna od ključnih dezinformacija na kojoj Rusija gradi svoje tvrdnje o ugroženosti međunarodnog prava i međunarodnog poretka zbog poteza – Zapada, zbog čega su oni morali reagirati u Ukrajini i zbog čega su prisutni i na Balkanu.

Činjenica je da su se međunarodni poredak i međunarodno pravo lomili preko Balkana raspadom Jugoslavije i ratovima koji su uslijedili, ali je i činjenica da je za to najodgovornija Srbija koja i danas ima loše odnose sa svim susjedima jer insistira da Srbi u svim državama, nastalim raspadom SFRJ imaju najveća moguća prava i na račun drugih, čak i kad su manjine.

Međunarodni sudovi su na osnovu brojnih dokaza, vještačenja eksperata iz cijelog svijeta, hiljada svjedočenja presudili šta se dešavalo na prostoru nekadašnje Jugoslavije i kakva je u tome bila uloga Srbije. Zbog stravičnih zločina nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH, kakve Evropa nije vidjela od II svjetskog rata, NATO je intervenirao po srpskim položajima. Zbog stravičnih zločina Srba na Albancima Kosova NATO je intervenirao bombardirajući i Srbiju.

Međunarodni sud pravde je presudio da su za genocid u Srebrenici krivi vojska i policija Republike Srpske, a Srbija je proglašena krivom jer nije spriječila te zločine, što je prva takva presuda u historiji. MKSJ je presudio najstravičnije zločine koje poznaje međunarodno humanitarno pravo protiv zvaničnika politike, vojske i policije Republike Srpske. I sve te presude negiraju Republika Srpska, Srbija i Ruska Federacija, urušavajući time međunarodno pravo, a koristeći pravo veta u Vijeću sigurnosti i PIC-u Rusija upravo preko Bosne i Hercegovine, već dugo narušava i međunarodni poredak izgrađen na međunarodnom pravu. U Ukrajini je to samo nastavljeno.

Šta se dešava na Zapadnom Balkanu?

No, Dodik je poručio da “njih Srbe“ upravo privlači “ova i ovakva Rusija“ naglašavajući da Rusija nikoga nije okupirala, jer ona svakom narodu garantira očuvanje identiteta, a Ukrajinu je napala jer je “prirodno morala da reaguje i da brani svoje ljude“ nakon što je “ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski pristao da bude antirus koji dovlači NATO na granicu s Rusijom. To je njegov izbor i zbog toga njegov narod pati. A to nije zato što hoće predsjednik Vladimir Putin. Niko nije htio da sluša kad je on govorio da se ne približavaju ruskim granicama. Međutim, zna se šta hoće Zapad – hoće prirodne resurse Ruske Federacije. To je pokušao i preko Napoleona i preko Hitlera.“

Za svoje “nastupe“, i uručivanje ordena Putinu, Dodik je dobio uvjeravanja da se cijene gasa neće mijenjati, Rusija je, što je po njemu posebno važno, garant Dejtonskog sporazuma i ima uticaj u UN-u, zatim dogovor o gradnji rusko-srpskog pravoslavnog centra, i uvjeravanja da je odnos Republike Srpske i Rusije strateškog karaktera što mu je Patrušev nekoliko puta pomenuo.

Nakon ove posjete Rusiji nema nikakvih sumnji da je Dodik najistureniji igrač ruske politike na Balkanu koji dezinformacijama, polu informacijama pa čak i lažima obmanjuje veliki dio javnosti. S obzirom na podršku koju ima, pozicije koje zauzima i politički uticaj koji ostvaruje preko SNSD-a, jasno je da je Dodik najveća sigurnosna prijetnja u Bosni i Hercegovini, ali i jedna od većih sigurnosnih prijetnji na Zapadnom Balkanu, a time, uz Putina, i Evropi.

No, s obzirom da Dodik otvoreno priprema i šalje pune autobuse na miting koji Vučić organizira u Srbiji, na pune autobuse koji su iz Republike Srpske išli kao podrška litijama i rušenju vlasti Mila Đukanovića, na otvorenu podršku koju daje Srbima na Kosovu, a da istovremeno Zapad ocjenjuje pozitivnim promjene u Crnoj Gori i daje punu podršku novoj vlasti, da insistira na formiranju zajednice srpskih općina na Kosovu, i da je zažmirio na dokaze o falsifikovanim listićima na izborima u BiH zahvaljujući čemu je Dodik ponovo na čelu Republike Srpske…, s pravom se nameće pitanje: šta se dešava na Zapadnom Balkanu?

Podrivanje Evropske unije

Dodikova posjeta Moskvi se u kuloarima određenih evropskih zvaničnika definira kao pokušaj dodatne podjele unutar Evropske unije zbog čega smatraju da ako Dodik “preživi“ ovu posjetu da onda politike Mađarske, Grčke, te desnih političkih frakcija u Njemačkoj, Francuskoj i drugdje u Evropi, imaju otvoren put za nastavak sabotaža evropskih sankcija, ali i podršku Rusiji. Oni koji štite Dodika, rade protiv Evropske unije, njihov je zaključak.

Nakon ruske agresije na Ukrajinu Evropska unija, sa saveznicima, pokazala je svoju složnost i moć uvođenjem sankcija, ali i kažnjavanjem ruskih tajkuna kojima je zaplijenjena imovina širom Evrope, a oni protjerivani iz vlastitih kuća. Nesumnjivo da su oni bili višestruko finansijski jači i politički moćniji od jednog Dodika, ali su u u ovom sukobu izgubili. Na meti sankcija i osuda našli su se i oni koji su se usudili i indireknto podržati Putina, ali ne i Dodik (i Vučić).

Ako imamo na umu upozorenja američkih analitičarima, na čelu s Bugajskim, na trenutnu politiku SAD-a prema Zapadnom Balkanu koji se interesno raspoređuje između Srbije, Albanije i Hrvatske, onda ova Dodikova posjeta Ruskoj Federaciji nije slučajna, a očigledno neće biti ni posljednja. Sasvim je jasno da će Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci, ali i Kosovari – najodaniji američki prijatelji na Balkanu, morati uložiti neviđene institucionalne i međunarodne napore da bi se sačuvala Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i nezavisno Kosovo. Rezolucija o podršci BiH od 59 islamskih država, na čelu sa Turskom i Saudijskom Arabiji iz marta ove godine očigledna je promjena kursa islamskih država.

Rušenje demokratskih vrijednosti na Zapadnom Balkanu, na kojima počiva međunarodni poredak ali i Ujedinjene nacije kao njegov zaštitnik, vjetar je u leđa ne samo Putinu, nego i svima drugima koji misle da se politikom krvi i tla mogu rješavati međudržavni problemi. Zapadni Balkan, okupacija Krima a onda i ruska agresija na Ukrajinu, ako smo već zaboravili iskustva II svjetskog rata, moraju biti lekcije iz kojih će se učiti, lekcije iz kojih je jasno da svaki ustupak autokratima i onima koji se za svoja prava bore ugrožavanjem drugih, koji svoje velikodržavne ambicije rješavaju ne demokratskim razvojem i ekonomskim jačanjem svojih zemalja nego pretendovanjem na tuđe teritorije, agresijom na susjede i uskraćivanjem prava svakoj zemlji da sama odlučuje o svojoj sudbini. U suprotnom svjedočit ćemo novom svjetskom poretku, poretku koji nikome od nas, ali ni Evropi neće donijeti ništa dobro. Nadu daje jedinstvo oko podrške Ukrajini, ali samo ukoliko ono istraje do kraja i ukoliko se bude odnosilo i na druge. Popuštanje Putinu na Zapadnom Balkanu a sankcije zbog Ukrajine pokazuju slabost Zapada koju Putin savršeno koristi. I Evropi i nama trebaju jaki lideri, ne samo u stavovima, nego lideri koji će Putinu i njegovim satelitima reći odlučno: ne.

Tekst je izvorno dostupan na LINKU.

Raditi na djelotvornim programima prevencije ovisnosti

U Banjaluci je u organizaciji Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE i Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, 24. maja 2023. održan trening o naučno zasnovanoj prevenciji ovisnosti. Tom prilikom predstavnici institucija upoznati su sa djelotvornim pristupima radu na prevenciji ovisnosti.

Riječ je o treningu Evropski prevencijski kurikulum (EUPC) za donosioce odluka, a NARKO-NE je jedino udruženje u BiH koje je akreditovano za ovu edukaciju.

Amir Hasanović, izvršni direktor Udruženja za prevenciju zavisnosti NARKO-NE, naglasio je kako je autor kurikuluma Evropski centar za praćenje droga i zavisnosti od droga, i dodao: “Njegov cilj je usmjeren na donosioce odluka na raznim nivoima, od lokalnog do državnog, a kako bi se oni upoznali sa učinkovitim i manje učinkovitim pristupima radu na prevenciji, te kako bi podržavali programe za koje je nauka dokazala da su djelotvorni”.

U Republici Srpskoj postoji Strategija nadzora nad opojnim drogama od 2008. godine, na osnovu koje je Vlada RS imenovala Komisiju za nadzor i suzbijanje zloupotrebe opojnih droga.

“Cilj je da prilikom izrade dokumenata i sprovođenja strategije imamo što više informacija da bismo unaprijedili prevenciju i smanjenje ponude u oblasti opojnih droga”, istakla je Dragica Vukosavljević iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS.

Sanja Stanić, članica Komisije za suzbijanje zloupotrebe opojnih droga Vlade RS i direktor NVO Udruženja građana “Viktorija”, koje se već 20 godina bavi prevencijom, rehabilitacijom i resocijalizacijom ovisnika od psihoaktivnih supstanci, ističe da je važan multisektorski pristup svim aktivnostima, pa i prevenciji: “Ona je ključ svega, jer je cilj očuvati zdravlje ljudi, a ne baviti se posljedicama koje uzrokuje nedovoljna prevencija”, zaključila je Stanić.

Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE podržano je CORE grantom projekta SMART Balkan, u okviru kojega je i realizovan trening u Banjaluci.

CYBER SIGURNOST: Građani BiH mogu mirno spavati jer ih od cyber napada zahvaljujući HDZ-u štiti ruski antivirusni program firme Dodikovog sina!?

U maju prošle godine zamjenik generalnog sekretara NATO-a Mirce Geon upozorio je da bi Ruska Federacija mogla napasti kritičnu digitalnu infrastrukturu Gruzije i Bosne i Hercegovine kao što je to učinila kad je napala Ukrajinu zbog čega je, kako je rekao, NATO pojačao podršku ovim zemljama kako bi ojačale svoje kapacitete za cyber napade.

Piše: Dženana Karup Druško za Slobodnu Bosnu

Geon je podsjetio na velike cyber napade na ukrajinsku vladu i vojsku, kao i drugu kritičnu infrastrukturu na dan ruske invazije, zaključivši kako su ovi napadi, uz deinformacije i digitalnu špijunažu postali sastavni dio nove vrste ratovanja.

Opasnost od ruske agresije

Sredinom februara 2023. na ministarskom sastanku zemalja članica NATO-a u Bruxellesu odobren je paket pomoći za BiH, a iz NATO-a su poručili da je to podrška “partnerima koji su u opasnosti od ruske agresije, uključujući BiH“. Radilo se o posebnoj opremi za odbijanje cyber napada. Milorad Dodik je nakon toga na svom twiteru objavio: “Jedino nadležno za pitanja vojske i sigurnosti je Predsjedništvo, koje ni u prošlom niti u ovom sazivu nije ni razmatralo niti molilo NATO za bilo kakvu pomoć.”

Jasno je da je Dodik protiv ovakve vrste pomoći sve dok se po Rusiji susreće s Putinom i jednim od njegovih ključnih arhitekata sigurnosne politike Patruševom. Uostalom, ruskim službama ne trebaju nikakve cyber operacije za pristup bilo kakvim podacima tamo gdje je Dodik – vrata su im širom otvorena u Republici Srpskoj, ali zahvaljujući Dodiku i SNSD-u i u državnim institucijama BiH.

Sredinom marta je objavljeno da je generalni sekretar Vijeća ministara BiH Robert Vidović iz HDZ-a krajem decembra 2022. (kad je Parlament Borjanu Krišto potvrdio za predsjedavajuću Vijeća ministara BiH) sklopio ugovor s firmom Prointer (koja se povezuje s Dodikovim sinom Igorom) o ugradnji sistema za cyber sigurnost koji je razvila ruska kompanija Kaspersky. Ovu kompaniju su, po pisanju medija, 1997. u Moskvi osnovali Eugen i Natalya Kaspersky koji su se povezivali s FSB-om (ruskom obavještajnom agencijom, nasljednicom KGB-a, a Reuters je objavio i da je Eugen Kaspersky bivši ruski obavještajac).

U SAD-u su od 2017. zabranjeni svi proizvodi ove kompanije, a nakon što se otkrilo da su za rusku vladu ukrali povjerljive podatke NSA-e. Wall Street Journal je objavio da Kaspersky skenira kompjutere širom svijeta i krade podatke. U Velikoj Britaniji je Nacionalni centar za kibernetičku sigurnost dao preporuku svim vladinim odjelima da izbjegavaju ruski antivirusni softver kao što je Kaspersky. Slične preporuke izdate su i u Njemačkoj, Italiji, Litviji, Posljkoj, Irskoj, Estoniji, ali i u Twiteru i Facebooku.

Podsjetimo da je početkom prošle godine Microsoft izbrisao Prointer sa svoje liste partnera, a prema saznanju BN TV Prointer je izbrisan sa liste Microsoft partnera i u okolnim zemljama, zbog bliskih veza s porodicom Dodik, a nakon što su SAD Milorada Dodika stavile na američku crnu listu. No, čini se da politika zapadnih partnera “proeuropski“ HDZ ne obavezuje ni na šta, za razliku od njihovog koalicijskog partnera SNSD i Milorada Dodika, čak i po cijenu ugrožavanja sigurnosti BiH, pa i samog HDZ-a, jer je korištenje opreme Kaspersky na Zapadu zabranjeno i zbog mogućnosti da obezbjede Kremlju pristup svim računarima u kojima su instalirani njihovi antivirusni softveri i izvuku sve podatke koji su im zanimljivi.

Preporuke OSCE-a

Preko Vijeća ministara BiH Kremlj može doći i do drugih sigurnosnih podataka, koji mogu ugroziti i sigurnost Evropske unije, kao što su npr. podaci Europola i to preko Kontakt tačke BiH sa EUROPOL-om koja je smješteno u prostorijama Ministarstva sigurnosti BiH, a prema Pravilniku o radu i operativnoj saradnji zajedničke Kontakt tačke za Bosnu i Hercegovinu potpisanom krajem marta. Koliko je bilo važno osnivanje ove Kontakt tačke potvrdilo je prisustvo ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića, šefa Delegacije Evropske unije u BiH Johanna Sattlera i šefice Odjela za strategije i vanjske odnose EUROPOL-a Patricie Silveira.

Sattler je tom prilikom istakao nesumnjivi značaj saradnje BiH sa EUROPOL-om u oblasti borbe protiv organiziranog kriminala, ekonomskog kriminala, terorizma, cyber kriminala, ilegalnih migracija, krijumčarenja narkotika, seksualne eksploatacije… No, niko od prisutnih nije spomenuo (ruski) antivirusni softver Vijeća ministara BiH, koji “osigurava“ i Ministarstvo sigurnosti BiH. U vrijeme “cyber ratovanja“, koje postaje sve veći sigurnosni problem u cijelom svijetu, Bosna i Hercegovina nema državnu strategiju za cyber sigurnost, za razliku od svih drugih zemalja u regionu, a nema ni bazu podataka niti evidenciju o cyber napadima što nesumnjivo doprinosi da se prema globalnom istraživanju kvaliteta digitalnog blagostanja od 117 analiziranih država, nalazi na 80. mjestu.

Misija OSCE-a u BiH je još 2019. godine uradila dokument “Smjernice za strateški okvir cyber sigurnosti u BiH“ u kome se navodi da “ugrožavanje sigurnosti cyber prostora, bilo da se radi o cyber prijetnjama, terorizmu, eskalaciji odnosa među državama, nelegalnoj trgovini, svim vrstama cyber kriminala i zloupotreba, odavno nije u okvirima lokalnog ili državnog, nego međunarodnog. Cyber prostor sada se sve više prepoznaje kao nova oblast sukoba, te zemlje u svoje tradicionalne elemente uključuju cyber elemente vojne doktrine ili razvijanje ofanzivnih cyber sposobnosti i cyber vojnih komandi“.

U svom dokumentu OSCE ukazuje da se BiH, kao članica međunarodnih organizacija, obavezala “na poštivanje obaveza, principa i standarda koji proizlaze iz članstva u ovim organizacijama, bilo da se radi o Ujedinjenim nacijama, OSCE-u, regionalnim inicijativama ili obavezama na putu pridruživanja Evropskoj uniji. Jedna od međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine je implementacija OSCE-ovih Mjera izgradnje povjerenja za smanjenje rizika od konflikta, koji proizlazi iz korištenja informacionih i komunikacijskih tehnologija, koje je usvojilo Stalno vijeće OSCE-a, kako bi se osigurao otvoren, interoperativan, siguran i pouzdan Internet u državama članicama OSCE-a, te smanjili rizici od pogrešne percepcije i mogućeg izbijanja političke i vojne tenzije ili sukoba. Strateški cilj Bosne i Hercegovine je priključenje EU kroz pristupne pregovore do punopravnog članstva. Jedan od elemenata koji treba ispuniti tokom ovog procesa je adekvatan nivo cyber sigurnosti“.

Strategija za kibernetičku sigurnost Evropske unije iz 2020. predložila je integraciju kibernetičke sigurnosti svakog elementa opskrbnog lanca i daljnje povezivanje aktivnosti i resursa EU-a u četiri zajednice kibernetičke sigurnosti – unutarnjem tržištu, zakonodavstvu, diplomaciji i obrani. Evropska komisija je uradila ovu novu Strategiju s ciljem jačanja kolektivne otpornosti Evrope od kibernetičkih prijetnji, koje su posebno bile izražene u vrijeme pandemije koronavirusa. Vijeće EU je 22. marta 2021. usvojilo zaključke o strategiji za cyber sigurnost, naglašavajući da je ona ključna za izgradnju otporne, zelene i digitalne Evrope.

Um – najvažniji borbeni prostor

Nakon ruske okupacije Krima 2014. godine pojedini eksperti za sigurnost i vojni analitičari postavljali su pitanje hoće li Rusi sa svojom novom spoljnom politikom, koja se značajno promijenila od dolaska Putina, stati na Ukrajini, ili će nove načine ratovanja, koje su razvijali od Čečenije, preko Gruzije do Ukrajine, usmjeriti i na druge države, pogotovo one koje su u zoni uticaja koju Rusija smatra svojom? Ti novi načini ratovanja uključivali su i iscenirane referendume, organizirane plebiscite, jaku medijsku propagandu, cyber djelovanje, nezadovoljstvo naroda, paravojne formacije za koje se “nije znalo“ odakle dolaze… u novoj teoriji (koja je nastajala) prepoznati i obrađeni u Ukrajini.

Po Janisu Berzinsu, direktoru latvijskog Centra za sigurnosne i strateške studije i predavaču u NATO školi, u radu koji je uradio nakon okupacije Krima a prije ruske agresije na Ukrajinu, ruski pogled na suvremeno ratovanje temeljio se na pretpostavci da je um najvažniji borbeni prostor: “Kao rezultat toga u ratovima nove generacije dominira informacijsko i psihološko ratovanje.” Po njemu je u geopolitičkom poretku glavni protivnik Rusije zapadna civilizacija, njene vrijednosti, kultura, politički sistem i ideologija.

Dr. Phillip Karber, predsjednik Potomac Instituta i profesor na Georgetown fakultetu, uradio je nakon okupacije Krima (na poziv Ukrajinske vlade) istraživanje o načinima na koji se ruska strategija “ratovanja nove generacije” provodi u praksi. U tekstu “Russian Style Hybrid Warfare” naveo je pet faktora, koji su po njemu ključni u tom novom načinu ratovanja: 1. politička subverzija koja se manifestira kroz ubacivanje agenata, primjenu informacijskih tehnologija i angažiranje masovnih medija, podmićivanje i zastrašivanje lokalnih vođa (političkih, vojnih i dr.), likvidacije, teroristički činovi, 2. stvaranje utočišta proxy snagama predstavlja važan korak za uspjeh hibridnog rata jer ovaj faktor predstavlja fazu u kojoj dolazi do zaposjedanja strateški važnih lokacija u ciljanoj zemlji – vladinih zgrada, vojnih baza, policijskih stanica, i sl. Tokom ove faze provodi se naoružavanje i obuka pobunjenika, utječe se na transportne sposobnosti, provode se kibernetički napadi kako bi se kompromitirala komunikacijska infrastruktura, i sl, 3. intervencija uključuje angažman konvencionalnih snaga na granicama ciljane zemlje koji se često prikriva provedbom vojnih vježbi većih razmjera i nerijetko obuhvaća sve borbene rodove/grane. Ovo obuhvata i uspostavu obučnih i logističkih kampova u neposrednoj blizini ciljane zemlje, 4. zastrašivanje i/ili eksploatacija stanovništva; 5. manipulacija kroz koju se postiže zamagljivanje ratnog stanja i odgovornosti aktera.

Karber je nakon ovog istraživanja ukazao i da postoje tri faze hibridnog rata: destabilizacija zemlje kroz poticanje unutarnjeg konflikta, izazivanje kolapsa države uništavanjem ekonomije i infrastrukture, te zamjena lokalnog političkog vodstva vlastitim operativcima. Po njemu Ukrajina je 2014. bila novi poligon za ispitivanje modela budućih ratova, onako kako je to svojevremeno bio Vijetnam. U jednom intervjuu koji je dao 2015. Karber, govoreći o novima načinima ratovanja, kaže kako Rusi taj novi scenario izvode ”sa virtuoznošću Stradivarijusa”.

Ruske cyber operacije

Prema NATO-ovim dokumentima uglavnom je ruska FSB do 2014. povezivana sa cyber napadima izvan granica Ruske Federacije (2007. na Estoniju, 2008. na Gruziju), no od 2014. GRU (ruska vojna obavještajna služba) postaje sve vidljivija u cyber prostoru za šta koristi specijalizirane jedinice koje koristeći visoko sofisticirane alate izvode operacije koje se povezuju s uplitanjem u ukrajinske izbore 2014, američke izbore 2016, njemački parlament (Bundestag) 2015, napade na francusku televiziju TV5 Monde 2015, (prvobitno maskiran kao napad Islamske države; kao skupina povezana s ISIS-om predstavljali su se i prilikom napada na američku vojsku), a onda i miješanje u francuske izbore 2017, crnogorsku Vladu 2016-2017, Zimske olimpijske igre 2018 (da zametnu tragove koristili su kod sjevernokorejskih hakera), gruzijski parlament 2019, a na meti je bio i NATO.

SVR je druga vanjska obavještajna agencija, uz GRU, i za razliku od GRU-a koji cyber prostor koristi za špijunažu, sabotažu i informacijske operacije, SVR prikuplja informacije za tradicionalne špijunske poslove – otkrivanje planova političara i donosioca odluka. SVR se, također, povezuje s miješanjem u američke izbore, ali i napade na državne agencije, kao i na norveške državne agencije, nizozemsku vladu, te krađu podataka vezano za cjepivo protiv COVID-a, u SAD, Kanadi i Velikoj Britaniji. Ove agencije nerijetko koriste i usluge hakera, odnosno caber kriminalaca i raznoraznih privatnih agencija koje plaćaju iz svojih budžeta.

Po NATO-u jedan od ciljeva ruskih cyber napada je širenje nesigurnosti i straha, a ruske obavještajne službe za ove operacije koriste sva moguća sredstva koja su im na raspolaganju. Cyber napadi uključuju špijunažu, sabotažu, propagandu, dezinformacije, manipulacije, fake news, s ciljem uništavanja neke države, njenog sigurnosnog sektora, vojske, kao i energetskih i ekonomskih resursa i kapaciteta države koja se nađe na meti. Važna pretpostavka za to je i djelovanje u javnom prostoru (mediji i društvene mreže) kojim se kod građana stvara nezadovoljstvo i nepovjerenje prema državnim institucijama, pri čemu važnu ulogu ima propaganda i objavljivanje dezinformacija i fake news kojom se kontroliraju stavovi i mišljenja javnosti. Sve to se radi vrlo suptilnim metodama kojih građani najčešće nisu ni svjesni.

Još prije nekoliko godina u jednoj zapadnoj analizi objavljeno je: “Događanje naroda, revolucije u bojama, sponzorirani mediji i nevladine organizacije i razne druge interesne skupine koje okreću javno mnjenje ciljanih država postali su način na koji Rusija djeluje u svijetu. To se nigdje ne osjeti više nego u njenom najbližem okruženju, u zemljama bivšeg SSSR-a i u Istočnoj Evropi, a posebice u zemljama bivše Jugoslavije“.

Tekst je izvorno dostupan na LINKU.

Lideri pomirenja 2.0

Sažetak projekta koji provodi Centar za razvoj neformalnog obrazovanja CRNO

Projekat “Lideri pomirenja” okupit će 40 učesnika/ca putem petodnevne edukacije/treninga za Lidere pomirenja koja se realizuje u dva ciklusa, po 20 učesnika/ca. Tokom edukacije polaznici će se edukovati o važnosti komunikacije, kritičkog mišljenja, tolerancije i obrazovanja u procesu izgradnje i očuvanja mira, kako bi bili akteri (lideri) u promovisanju pomirenja i mira u svojim zajednicama.

Projektni ciljevi

Doprinijeti razvoju socijalne kohezije u bh. društvu promovisanjem multietničke saradnje u lokalnim zajednicama kroz edukaciju o mehanizmima mirnog rješavanja sukoba, dijaloga i nenasilnog djelovanja.

Korisnici

Polaznici/ce od prvog do četvrtog razreda srednjih škola sa područja Visokog, Sarajeva, Banja Luke, Zenice, Tuzle, Trebinja, Mostara, Stoca, Bugojna, Livna, Viteza, Prijedora, Travnika i Jajca. U projekat će biti uključene sljedeće etničke grupe: Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Romi (ostali).

Glavne aktivnosti

Odabir učesnika/ca;
Prvi ciklus edukacije “Lideri pomirenja”;
Drugi ciklus edukacije “Lideri pomirenja”;
Kampanja “Pomirimo se”.

Savjet mjesnih zajednica Grada Doboja

Sažetak projekta koji provodi Udruženje građana tolerancijom protiv različitosti (TOOPER)

Strategija razvoja i kvalitet rada javne uprave zavisi od modela organizovanja mjesnih zajednica – MZ. Grad Doboj, kao i većina jedinica lokalne samouprave, nema organizovanu, kroz sistem upravljanja, koordinaciju rada mjesnih zajednica. Posljedice su dalekosežne jer je uključenost građana u procese donošenja odluka minimalna, neravnopravan položaj mjesnih zajednica, neodgovornost vijeća/savjeta ovih organizacija, nezainteresovanost građana za lokalni razvoj i nedostatak zainteresovanosti odbornika u Gradskoj skupštini za probleme u pojedinim područjima.

Projektni ciljevi

Opšti cilj

Poboljšanje sadržaja rada mjesnih zajednica u Gradu Doboj radi ostvarenja međusobne komunikacije građana različitih MZ.

Specifični ciljevi

Zagovaranjem pokrenuta inicijativa formiranja Savjeta mjesnih zajednica Grada Doboj
Uspostaviti kontinuitet aktivnosti mjesnih zajednica i ujednačen pristup procesu donošenja odluka a lokalnom niovu.

Korisnici

Mjesne zajednice , posebno organi upravljanja u MZ

Glavne aktivnosti

Aktivnosti su razvrstane u tri grupe:

Istraživanje o usklađenosti rada i potreba savjeta mjesnih zajednica;
Izrada i podnošenje preporuka za unapređenje zakonodavnog okvira rada mjesnih zajednica na nivou Grada;
Kampanja javnog zagovaranja radi upoznavanja javnosti s prijedlozima izmjena pravilnika o radu mjesnih zajednica i prikupljanja podrške građana za ove izmjene.

Pripadajmo zajedno

Saćetak projekta koji provodi Udruženje za psihosocijalnu podršku “Psihoart”

Osnovno polazište projekta „Pripadajmo zajedno“, koji bi trebalo da okupi i poveže učenike/ce, nastavnike/ce i roditelje iz 3 zajednice različitih kantona u FBiH, je razvijanje kritičke svijesti o problemima nejednakog tretmana Ijudi zbog razlika koje među njima postoje, i osnaživanje djece i mladih da se lično angažuju u iniciranju promjena u društvu. Projekat predstavlja dio procesa odgoja i obrazovanja demokratskog građanina/ke koji cijeni slobodu, prava i autonomiju kao vrhunske vrijednosti, ali i preuzima odgovornosti, obaveze (pravne i moralne) koje proističu iz života u zajednici kroz uvažavanje prava i potreba drugih.

Projektni ciljevi

Osnovni cilj projekta jeste uticati na razvoj socijalne kohezije i uvažavanje različitosti među nastavnicima/cama, učenicima/cama i roditeljima iz 3 osnovne škoIe u FBiH, kroz jačanje kapaciteta škola da osiguraju potrebna znanja i druge komeptencije koje bi pomogle djeci da iniciraju, planiraju i realizuju kampanje i druge aktivnosti koje doprinose izgradnji društva utemeljenog na društvenoj pravdi.

Specificni ciljevi projekta odnose se na uspostavljanje saradnje i prijateljskih veza škola iz 3 zajednice u FBiH i unapređenje kompetencija učenika/ca, nastavnika/ca i roditelja kako bi zajednički planirali i realizovali kampanje i druge akcije za promovisanje uvažavanja različitosti i socijalne kohezije u školi i zajednici.

Korisnici

Ovaj program obuhvatiće, u prvoj fazi 18 učenika/ca, predstavnika/ca Vijeća/Savjeta učenika iz 3 škole, kao i 6 predstavnika/ca Vijeća/Savjeta roditelja i 6 stručnih saradnika/ca, po jedan predstavnik/predstavnica iz svake od škola. Indirektni učesnici/ce projekta biće najmanje 300 učenika/ca, ravnopravno zastupljenjih, 30 nastavnika i nastavnica zastupljenih u skladu sa spolnom strukturom u škoIi, 150 roditelja i drugih članova i članica zajednice.

Glavne aktivnosti

Stvoriti kooperativne i prijateljske odnose između 3 škole iz monoetničkih zajednica u Bosni i Hercegovini.
Formirati i educirati školske timove (predstavnike Vijeća učenika, Vijeća roditelja i stručnih saradnika ili nastavnika) za realizaciju zajedničke kampanje pod nazivom „Pripadnimo zajedno“.
Realizacija trodnevne obuke u dvije grupe: odrasli i djeca. Obje grupe će dobiti obuku o ključnim konceptima koji se odnose na poštovanje različitosti, predrasuda i diskriminacije, kao i osnovne vještine vezane za osmišljavanje i provedbu kampanja i drugih promotivnih aktivnosti.
Razviti planove akcija/kampanje na nivou škole i lokalne zajednice — djeca zajednički definiraju ciljeve i načine promocije svoje kampanje u zajednici (umjetničke kampanje, medijske kampanje, vizualni sadržaji, itd.).
Napraviti anekse na Godišnje planove rada škola, koji će uključiti znanja iz obuke i planiranja kampanja u zajednici, mobilizacije drugih zaposlenih, roditelja i drugih članova zajednice.
Sprovođenje kampanje i promocija rezultata putem medija, društvenih mreža i web stranica.
Evaluacija projekta kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri se povećalo znanje o konceptima socijalne pravde i kompetencije za djelovanje u zajednici među djecom i nastavnicima, nakon implementacije projekta.
Završni sastanak sa predstavnicima škola radi planiranja nastavka aktivnosti tokom naredne školske godine.

Povezane vijesti:

Trening za mlade i odrasle (najava događaja)

Pripadajmo zajedno: Osnaživanje djece i mladih Bihaća i Glamoča za aktivni angažman u društvenim promjenama (pregled projekta)

Efekat urbanog toplotnog ostrva na ljudsko zdravlje

Sažetak projekta koji provodi Centar za edukaciju i promociju zdravog života (CENER 21)

Ovaj projekat ima za cilj jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva u aktivnostima zagovaranja kako bi se ublažili utjecaji klimatskih promjena na ljudsku sigurnost. Usredotočujući se na efekat urbanog toplotnog otoka, projekt ima za cilj povećati znanje o njegovom utjecaju na ljudsku sigurnost, educirati lokalne zajednice i donositelje odluka te podići svijest o važnosti pravilnog urbanog planiranja i zelenih površina. Kroz istraživanje i prikupljanje podataka, projekt će pružiti informacije zasnovane na dokazima o posljedicama klimatskih promjena na ljudsko zdravlje, sigurnost i okoliš u Bosni i Hercegovini.

Projektni ciljevi

Opšti cilj

Doprinos jačanju kapaciteta OCD-a u zagovaračkim akcijama za smanjenje uticaja klimatskih promjena na sigurnost ljudi.

Specifični ciljevi

Povećanje nivoa saznanja o uticaju Urbanog toplotnog ostrva (UTO) na ljudsku sigurnost.
Edukacija lokalnog stanovništva i donosioca odluka o uticaju klimatskih promjena na ljudsku sigurnost.

Korisnici

Korisnici projekta uključuju lokalne stanovnike, djecu, populacije s niskim prihodima i radnike na otvorenom, posebno one s određenim medicinskim stanjima, budući da su direktno pogođeni efektom urbanih toplotnih ostrva. Dodatno, koristi će imati i donositelji odluka koji su odgovorni za politike, zdravstveni radnici koji trebaju razumjeti utjecaj klimatskih promjena na ljudsko zdravlje, kao i naučnici i akademici koji istražuju uticaj klimatskih promjena na ljudsko zdravlje. Indirektni korisnici uključuju nevladine, neprofitne organizacije i grupe koje rade na ublažavanju uticaja klimatskih promjena na ljudsko zdravlje i okoliš. Projekat će pružiti ključne informacije, smjernice i resurse ovim grupama, što će na kraju promovirati zdravije i održivije zajednice.

Glavne aktivnosti

Identifikacija problema – Detaljni monitoring relevantnih parametara

Odabir lokacija za mjerenje u urbanim i ruralnim područjima.
Nabavka opreme i standardizacija mjerenja.
Prikupljanje, analiza podataka i kontrola varijabli
Izrada izvještaja o razlici u temperaturi između urbanih i ruralnih područja

Prikupljanje i analiza podataka u saradnji sa Domom zdravlja Ilidža.

Razvijanje istraživačkog plana i angažman stručnjaka za savjetovanje o zdravlju.
Obučavanje osoblja za dosljedno i pouzdano prikupljanje podataka
Analiziranje podataka o pojavi bolesti povezanih s efektom urbanog toplotnog ostrva koje je osigurala zdravstvena ustanova.

Provođenje javnog istraživanja o utjecaju urbanih toplotnih ostrva na zdravlje i udobnost.

Analiziranje podataka ankete i izrada izvještaja

Priprema konačnog izvještaja sažimajući rezultate i preporuke

Razvijanje praktičnih preporuka za ublažavanje efekta urbanih toplotnih otoka na ljudsko zdravlje.

Provođenje promotivne kampanje za podizanje svijesti javnosti.

Organiziranje i održavanje promotivnih događaja, u sklopu kojih će se distribuirati materijali o prednostima zelenila u urbanim zonama.

Porodična za porodicu

Sažetak projekta koji implementira EKO EHO Centar za edukaciju i promociju zdravog života

Postporođajna depresija najčešća je komplikacija nakon poroda, oko 20% žena pati od depresivno-anksioznih problema u postporođajnom razdoblju.

Cilj projekta je educirati i osnažiti zdravstvene radnike/ce zadužene za praćenje postporođajne depresije.

Uslovi u kojima rade doktori/ce su izazovni i teški, a nivo stresa ove profesije izuzetno visok. EKO EHO ima za cilj pružiti im podršku, stoga će u okviru jednodnevnih događaja, osim edukacija, organizovati i radionice za otkrivanje sindroma sagorijevanja (Burnout) jer je medicinska profesija jedna od najviše pogođenih ovim sindromom.

Projektni ciljevi

Educirati zdravstvene radnike/ce i pružiti im relevantne informacije o prirodi i učestalosti postporođajne depresije, o važnosti pravovremene intervencije, načinu provođenja njenog praćenja, detaljima testiranja i načinu evaluacije.
Osnažiti doktore/ce porodične medicine putem radionica o prevenciji i prepoznavanju sindroma sagorijevanja.

Korisnici

Doktori/ce koji rade na klinikama porodične medicine.

Glavne aktivnosti

Priprema obrazovnog programa
Prvi dio ovog programa je edukativan, tokom kojeg će EKO EHO upoznati prisutne o učestalosti postporođajne depresije i njenjim posljedicama za bebu i majku, te važnosti i načinu provođenja njenog praćenja. Drugi dio će biti radionica posvećena osnaživanju i podršci polaznika/ca, prepoznavanju sindroma sagorijevanja, s ciljem da radionice rezultiraju većim znanjem i poboljšanom sviješću o vlastitim potrebama i granicama, kako bi zaštitili sebe i na vrijeme spriječiti sagorijevanje na poslu. Ova jednodnevna radionica održat će se u još četiri grada.
Sastanci sa predstavnicima Domova zdravlja u Banjaluci, Bijeljini, Prijedoru i Doboju. Prvi će se održati uživo, a ostala tri online.
U Banjaluci će se održati dva odvojena treninga od kojih će svaki imati maksimalno dvadeset polaznika. Razlog za dvije edukacije u ovom gradu je veći broj doktora u komparaciji sa drugim gradovima.
Edukacije u Bijeljini, Doboju i Prijedoru u grupama od po 20 doktora/ica na svakoj radionici.
Online kampanja za podizanje svijesti javnosti o važnosti i potrebi praćenja mentalnog zdravlja majki i trudnica, kao i reproduktivnog i mentalnog zdravlja općenito.
Kampanja u medijima

Povezane vijesti:

Stigma prepreka na putu ozdravljenja

Radionica projekta “Porodična za porodicu”, 14.07.2023.

Radionica projekta “Porodična za porodicu”, 23.10.2023.

Obrazovanjem za održivi razvoj do aktivnog građanstva

Sažetak projekta koji provodi Udruženje “LAN”

Obrazovanje za održivi razvoj proces je cjeloživotnog učenja te je stoga potrebno osnažiti mlade na lokalnom nivou i na holistički, kritički i kreativan način razmišljaju i djeluju prema održivijem društvu. Projekt poseban naglasak stavlja na mlade ljude i njihovo pravo na razvoj i učenje, kao i njihovo pravo da zahtijevaju održivost i pravednost u svim aspektima društva, privrede i okoliša. Budući da je održivi razvoj široko definisan pojam, projekt ga nastoji objasniti putem srodnih tema: zaštita okoliša, ljudska prava, kulturna raznolikost, mir i sigurnost, održivi urbani razvoj, održiva proizvodnja i potrošnja, te ravnopravnost i jednakost spolova.

Ciljevi projekta

Opći cilj

Jačanje kompetencija srednjoškolaca za kritičko promišljanje održivog razvoja (imamo samo jedan planet koji može opstati samo uz promjenu odnosa prema njemu).

Specifični cilj

Jačanje građanskih kompetencija srednjoškolaca za aktivno uključivanje i povećanje razumijevanja uloge vlastitog djelovanja u zajednici.

Korisnici

Projekt će koristiti grupa od 30 učenika/ca iz 3 srednje škole (Bihać, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac) koji/e će biti direktno uključeni/e u sve planirane aktivnosti i osnaženi/e kroz obrazovanje i građanski aktivizam da pokrenu promjene u svojoj zajednici.

Krajnji korisnici su svi učenici/e odabranih škola kojima će biti predstavljeni svi rezultati aktivnosti i koji su pozvani da učestvuju u uličnim akcijama i drugim akcijama javnog zagovaranja koje će se organizovati tokom projekta. Krajnji korisnici su i građani/ke navedenih gradova, koji/e će kroz medijsku zastupljenost i vidljivost u zajednici dobijati redovne informacije o projektu, te biti svjesni važnosti održivog razvoja kao globalnog procesa bez alternative.

Glavne aktivnosti

Medijska prezentacija projekta
Odabir škola i učesnika/ca projekta
Prvo okupljanje svih učesnika/ca u Bihaću, međusobno upoznavanje i upoznavanje s projektom, utvrđivanje pravila, uspostava komunikacijskih kanala, druženje i održavanje prve grupne diskusije na temu: Planet Zemlja – naš zajednički dom.
Tri uvodne interaktivne radionice (po jedna u svakoj školi) tokom kojih će učenici/ce kroz različite aktivnosti dobiti osnovne informacije o svim aspektima održivog razvoja i važnosti obrazovanja za održivi razvoj.
Drugo okupljanje svih učesnika/ca u Bosanskom Petrovcu i održavanje druge grupne diskusije na temu: Aktivizam mladih za održivi razvoj.
Održavanje uličnih akcija u Bihaću, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu na temu promocije održivog razvoja.
Završno okupljanje svih učesnika/ca i održavanje treće grupne rasprave na temu: Jednake mogućnosti za sve.
Završna projektna konferencija: Šta smo naučili i šta slijedi.