Samra M_Intervju CENER 21

Zelena tranzicija: Izazovi i mogućnosti za bosanskohercegovačku privredu

Klimatske promjene su najveći izazov našeg doba, koji nam ujedno pruža priliku da osmislimo novi ekonomski model. Kao odgovor na ove izazove, EU je usvojila ambicioznu strategiju rasta – Evropski zeleni dogovor. Cilj ove strategije je pretvoriti EU u modernu, resursno efikasnu i konkurentnu ekonomiju koja će postići klimatsku neutralnost do 2050. godine. U cilju provedbe Evropskog zelenog dogovora na području Zapadnog Balkana, iniciran je instrument, odnosno incijativa pod nazivom Zelena agenda za Zapadni Balkan. Kroz ovu inicijativu zemlje regiona obavezale su se na sprovođenje niza konkretnih akcija i mjera koje treba da dovedu do „niskougljeničnog“ razvoja regiona i privrednog rasta u skladu sa načelima održivog razvoja. Implementacija mjera teži stvaranju novih, zelenih radnih mjesta, potom povećanju energijske efikasnosti i korištenju obnovljivih izvora energije, smanjenju zagađenosti te poboljšanje kvaliteta života građana, kao i povećanju konkurentnosti privrede kroz implementaciju najboljih raspoloživih tehnika. Međutim, za postizanje navedenih ciljeva potrebne su značajne investicije i promjene u načinu poslovanja, što može predstavljati izazov za privredni sektor.

O tome kakvog bi zapravo utjecaja implementacija ovih inicijativa mogla imati na bosanskohercegovačku privredu, Centar za energiju, okolinu i resurse – CENER 21 je razgovarao sa energetskom ekspertkinjom Samrom Muratspahić.

Prema riječima gđe Muratspahić, ključni instrument politika za planski period 2021-2030. god na koju su se obavezali lideri Zapadnog Balkana, a koji će utjecati na proizvodne kompanije u BiH, predstavlja usklađivanje s EU Sistemom trgovanja emisijama (EU ETS) i/ili uvođenje drugih alata za naplatu emisija ugljika, poput CBAM mehanizma (Mehanizam prekograničnog poravnanja ugljika).

CBAM predstavlja instrument EU za postavljanje pravedne cijene na ugljik koji je emitiran tokom proizvodnje proizvoda koji ulaze u EU, s ciljem poticanja čišće industrijske proizvodnje u zemljama izvan Evropske unije.

„Od 1. oktobra 2023. godine, kompanije iz oblasti proizvodnje željeza/čelika, cementa, vještačka đubriva, aluminijuma, vodika i električne energije u obavezi su podnijeti tromjesečne izvještaje o direktnim i indirektnim emisijama stakleničkih gasova ugrađenih u proizvode koji su uvezeni u EU, bez finansijske naknade. Obaveza podnošenja izvještaja o CBAM-u na tromjesečnoj osnovi uključuje prelazni period od 1. oktobra 2023. do 31. decembra 2025. godine, nakon čega se očekuje potpuna implementacije CBAM mehanizma. Upravo ovaj instrument će usmjeriti budući razvoj kompanija na korištenje obnovljivih izvora energije u svojim procesima, implementaciju mjera energijske efikasnosti i prelazak na cirkularnu ekonomiju što je osnova za očuvanje konkurentske pozicije na tržištu, ali i dalji razvoj“ – navodi gđa Muratspahić.

O tome da li su bh. kompanije svjesne i koliko znaju o obavezama koje ih čekaju u budućnosti gđa Muratspahić pojašnjava:

„Izvozno orijentirane kompanije su sa većim stepenom svijesti o obavezama koje ih očekuju jer svoje poslovanje moraju uskladiti za zahtjevima tržišta i zahtjevima svojih EU kupaca koji od njih zahtijevaju implementaciju zelenih poslovnih modela, dominantno instalaciju tehnologija na bazi obnovljivih izvora energije i certifikaciju po međunarodno priznatim standardima poput ISO 14001. Pored toga, tehnička znanja dobivaju direktno u radu sa EU kupcima i njihovim ekspertima, dok informacije o obavezama najviše dolaze preko privrednih komora i udruženja poslodavaca. Svakako, važno je naglasiti da postoji interes i vidan pomak u razumijevanju zelenog poslovanja od strane industrijskih kompanija.”

Najveći interes u prethodnom periodu bh. kompanije su pokazale za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora – izgradnju solarnih elektrana, čime se omogućava smanjenje karbonskog otiska proizvodnog pogona, a time i proizvoda. Pored implementacije navedene mjere, identificirane su i mjere energijske efikasnosti koje se odnose na zamjene zastarjelih mašina uz automatizaciju i optimizaciju proizvodnih procesa putem digitalizacije procesa. Pri radu sa kompanijama iz drvnog sektora, gđa Muratspahić ističe da je primijećen interes ovih kompanija za analize otpadnih tokova kako bi se prepoznale mogućnosti ponovne upotrebe. Kao pozitivan primjer može se navesti kompanija koja se bavi proizvodnjom namještaja, a koja otpadne ploče koristi za proizvodnju peleta i briketa čime su proširili svoje proizvodne kapacitete i paletu ponude.

Važno je naglasiti  da kompanije trebaju ubrzano raditi na standardizaciji svojih proizvodnih procesa, kako bi bili u skladu sa nekim od raspoloživih međunarodnih standarda, čime postaju konkurentniji na tržištu – poručuje gđa Muratspahić.

O tome da li će implementacija CBAM mehanizma pogoditi i kompanije koje svoje proizvode plasiraju na lokalno tržište, ekspertkinja Muratspahić pojašnjava:

„Implementacija CBAM mehanizma može pogoditi kompanije koje svoje proizvode plasiraju na lokalno tržište, ali to zavisi od specifičnih propisa i njihove primjene u praksi. Pored toga, određene kompanije iz BiH koje su izvozno orijentirane, ulazne sirovine (kao što su određeni profili, poluproizvodi i sl.) kupuju od lokalnih dobavljača. Stoga, efekti uvođenja CBAM mehanizma će već u početku biti vidljivi kroz lance snabdijevanja. Potpunim usvajanjem EU direktiva u zakonodavstvo BiH, standardi za proizvode koji se plasiraju na tržište BiH bi se promijenili stoga će kompanije morati prilagoditi svoje proizvodne procese kako bi zadovoljile te standarde. To može rezultirati povećanim troškovima proizvodnje, što može utjecati na cijene proizvoda za lokalno tržište. Također, ukoliko se uvedu takse na CO2 ili slične mjere, to može dodatno utjecati na poslovanje kompanija koje svoje proizvode plasiraju na lokalnom tržištu. Također, vlasti u BiH mogu razmatrati i posebne mjere ili podsticaje kako bi se olakšala tranzicija kompanija ka održivijem poslovanju, posebno ako se očekuje da će ih CBAM mehanizam ili slične inicijative dodatno opteretiti.“

Na putu ozelenjavanja, kompanije će trebati organiziranu, kako stručnu, tako i finansijsku pomoć. Pružanje tehničke pomoći, kroz znanje, direktno industrijskim kompanijama pokazalo se kao veoma uspješan model. U ovome mogu pomoći ciljani programi tehničke pomoći od strane nadležnih institucija za industrijski i privredni razvoj, razvoj poduzetništva, zaštitu okoliša i energetiku – naglašava gđa Muratspahić.

U BiH su trenutno dostupni različiti grantovi za podršku razvoju zelenim poslovnim praksama. To uključuje Green Recovery komponentu projekta COVID-19 Investment Response koju implementira GIZ u ime Ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj SR Njemačke, kao i javni poziv Fonda za zaštitu okoliša FBiH i Fonda za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS usmjeren na domaćinstva i mikro, mala i srednja preduzeća – isti se implementiraju kroz sredstva koja je BiH osigurala kroz Paket budžetske podrške EU za ublažavanje posljedica energetske krize, pružajući grantove za implementaciju mjera energijske efikasnosti. Ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta FBiH i Ministarstvo privrede i preduzetništva RS  putem javnih poziva pružaju podršku jačanju konkurentnosti malih i srednjih preduzeća kroz podršku pri implementaciji mjera cirkularne ekonomije, povećanja energijske efikasnosti i zaštite životne sredine.

U samom zaključku ekspertkinja Muratspahić ističe kako navedena finansijska pomoć nije dovoljna za potpunu realizaciju programa, stoga je neophodno sistemsko rješenje podrške kompanijama u procesu zelene tranzicije, a koje će rezultirati promjenama i omogućiti konkurentnost na tržištu. Implementacija zelenih poslovnih modela u industrijskim kompanijama zahtijeva značajna finansijska ulaganja, stoga je važno definisati model finansiranja. U praksi se događa da privredni subjekti ulažu u projekte samo kada su u finansijskoj mogućnosti, što može biti neusklađeno s vremenskim okvirom postizanja ciljeva iz strateških dokumenata. S tim u vezi, važno je kreirati usmjerene programe pomoći kako bi se procesi ozelenjavanja ubrzali. Također, kompanije često nisu dovoljno informisane ili nisu spremne aplicirati za tehničku ili finansijsku pomoć, stoga je važno pristupiti im direktno s ciljanim informacijama, a jedan od efikasnih načina može biti putem sistema privrednih komora.

Sprovođenje intervjua na temu utjecaja Evropskog zelenog dogovora i Zelene agende za Zapadni Balkan na bosanskohercegovačku privredu predstavlja napore nevladine organizacije Centar za energiju, okolinu i resurse – CENER 21 ka jačanju kapaciteta javnosti kroz njihovo informisanje i približavanje teme energetske sigurnosti.  Ova aktivnost se sprovodi u okviru projekta „Doprinos energetskoj sigurnosti (Security of Supply) kroz akciju poticanja zelene energetske tranzicije – SoS“ podržanog SMART Balkan grantom Nacionalne intervencije, koji ima za cilj podržati energetsku tranziciju i ojačati energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine te doprinijeti ispunjenju nacionalnih/entitetskih strateških dokumenata i Zelene agende za Zapadni Balkan na području BiH.

Tacno.net logo

Šta se skriva iza zakona o „stranim agentima“?

Sažetak projekta

Narodna skupština Republike Srpske usvojila je 28. septembra Nacrt zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, u javnosti poznatijem kao zakon o “stranim agentima”, te je fokus ovog projekta da animiramo javnost da se ovaj zakon ne usvoji, te ono što je možda i bitnije da ne dozvolimo da se ovakav zakon razmatra i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Ovaj zakon je u apsolutnom disbalansu sa EU direktivama, te će usvajanje ovakvog zakona umnogome usporiti naš put prema EU. Set aktivnosti smo optimizirali na način da ekspresno djelujemo u periodu do eventualnog donošenja zakona.

Projektni ciljevi

Glavni cilj ove intervencije je demistifikacija Nacrta zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, u javnosti poznatijem kao zakon o “stranim agentima”, te činjenje pritiska na političke predstavnike da amandmanski djeluju kako bi zakon bio prihvatljiv za opštu javnost.

Korisnici

  • Minimalno 200.000 čitalaca portala tačno.net
  • Narodni poslanici/ce u Skupštini RS-a
  • Predstavnici/ce nevladinog sektora u BiH

Glavne aktivnosti

  • Kreiranje 5 tekstova od strane eksperata za navedenu oblast;
  • Kreiranje 9 emisija (podcast) o „stranim agentima“;
  • Održavanje okruglog stola na kojem će prisustvovati minimalno 10 eksperata;
  • Kreiranje minimalno 5 zaključaka, koji će biti proslijeđeni narodnim poslanicima, a odnose se na nacrt zakona.
Iskra web SB - NE DIRATI (9)

Oštra nula podcast

Projekt “Siguran prostor za sigurne mlade” podržan SMART Balkan grantom lokalne inicijative posvećen je jačanju aktivizma mladih i građanskog aktivizma u prevenciji vršnjačkog i drugih oblika nasilja. Jedan od njegovih ciljeva je pružiti mladima je pružiti mladima u Banjaluci informacije, podršku i alate kako bi se suprotstavili nasilju i stvorili sigurne zajednice.

U uvjerenju da svaka mlada osoba treba imati pravo na sigurnost te da zajedničkim djelovanjem treba suzbijati vršnjačko nasilje, Oštra nula kreirala je serijal podcast-a sa namjerom da se podigne svijest o ovom problemu i zajednički radi na smanjenju nasilja.

U prvoj epizodi „Psihologija nasilja/razumijevanje motiva i posljedica“ saznajte:

– šta je vršnjačko nasilje,

– kako ga prepoznati i prijaviti

– kako pomoći žrtvama i počiniocima

– kako utiče na mentalno zdravlje i razvoj djece i mladih,

– kako ga sprečiti i suzbiti, i još mnogo toga.

 

Voditeljica i urednica podcasta je studentica Anja Banjac, a glavna gošća prve epozode podcasta je Aleksandra Arsenijević Puhalo, profesorica i psihologinja.

Iskra web SB - NE DIRATI (8)

Kako biti podrška LGBTI+ zajednici?

Cilj ovog teksta jeste razvijanje svijesti o našim sugrađanima_kama, drugovima_cama, kolegama_icama i dr. Važno je da jedni druge podržavamo u svim aspektima života i da razvijamo međusobno suosjećanje i solidarnost. Ako već ovo čitaš, to znači da si na dobrom putu.

Kako mogu pozvati druge da budu otvoreniji prema LGBTI+ osobama?

Ukratko, budite uzor drugima tako što ćete biti otvoreni_e i vidljivi_e u svojoj podršci. Podijelite svoja uvjerenja s drugima kada je to prikladno. Kada se spomenu LGBTI+ teme, razgovarajte o njima, nemojte ih jednostavno izbjegavati. Pokažite da vam je ugodno razgovarati o tim temama i da vam je ugodno s LGBTI+ osobama. Zapamtite da je dio vašeg cilja kao saveznika_ce stvoriti mostove preko razlika i povećati razumijevanje. Iako ste možda motivirani_e podijeliti svoje stavove s drugima, budite oprezni_e i ne budite samopravični_e; drugi ne mogu učiti od vas ako su isključeni_e iz slušanja na početku. Naravno, vaši stavovi su uvjerljiviji ako su potkrijepljeni dobrim znanjem. Uzmite vremena da se obrazujete kako biste znali_e o čemu govorite.

Kako da reagujem kada neko ispriča homofobni vic?

Mnogi ljudi vjeruju da su šale bezazlene i uzrujavaju se zbog onoga što smatraju politički korektnim stavovima onih koje vrijeđa neprikladni humor. Označavanje uvjerenja kao politički ispravnog je suptilan način podržavanja statusa quo i otpora promjenama.

Većina ljudi koji pričaju viceve o potlačenoj skupini nikada nije razmišljala o tome kako te šale održavaju stereotipe, ili kako podučavaju i jačaju predrasude. Neko ko priča viceve o LGBTI+ osobama vjerovatno pretpostavlja da su svi_e prisutni_e heteroseksualne osobe, ili barem da svi_e dijele njihove negativne stavove prema LGBTI+ osobama. Međutim, većina ljudi ne priča viceve kako bi namjerno povrijedila ili osramotila druge i prestat će ako shvate da je to posljedica istih.

Asertivno reagirati u takvim situacijama je teško, ali neodgovaranje šalje tihu poruku slaganja. Šutnja je jednaka odobravanju pričanja takvih viceva.

Važno je upamtiti da će mladi ljudi, posebno oni koji propituju vlastiti seksualni identitet, promatrati ko se smije takvim šalama i mogu internalizirati bolnu poruku. U nekim slučajevima se može tu i tada spomenuti neumjesnost šale i tako izraziti svoje negodovanje. U drugim situacijama, osoba se nakon toga može odvesti negdje gdje možete popričati nasamo o težini koju ispričani vicevi nose. Pokušajte svoju zabrinutost zbog šale izraziti s poštovanjem.

Kako mogu odgovoriti na homofobne i transfobne stavove?

Ako se ne slažete s negativnom izjavom koju je neko dao o LGBTI+ osobama, asertivna stvar koju trebate učiniti je da to kažete. Opet, šutnja izražava saglasnost. Zapamtite koji je vaš cilj odgovaranja: ne započeti svađu ili potaknuti neprijateljstvo, već pokušati povećati razumijevanje. Neslaganje može biti uljudno i s poštovanjem. Podijelite svoje stavove bez optuživanja ili kritiziranja. Vi jednostavno predstavljate drugačiji način razmišljanja o temi. Može biti teško javno govoriti o podršci LGBTI+ osobama. Možda se bojite da će drugi dovesti u pitanje vašu seksualnu orijentaciju, moral i vrijednosti ili da ćete biti izopćeni. Lako je zaboraviti da vaše otvoreno izražavanje može imati i pozitivne učinke.

Kako mogu odgovoriti ljudima koji se protive LGBTI+ osobama iz vjerskih razloga?

Obično ne postoji način da se promijeni mišljenje pojedinaca koji svoja negativna uvjerenja o LGBTI+ osobama temelje na strogim vjerskim uvjerenjima. Međutim, poštujući njihovo pravo da vjeruju kako žele, možete s njima podijeliti neke informacije. Može biti korisno istaknuti da identificiranje kao religiozna osoba nije nužno nekompatibilno s podržavanjem LGBTI+ osoba. Među vjerskim zajednicama postoji velika raznolikost u pogledu uvjerenja o nehetero seksualnosti i trans identitetu. Osim toga, postoji mnogo neslaganja oko biblijske osnove za osudu LGBTI+ osoba, koja se provlači i kroz druge abrahamske religije.

Mnogi vjerski učenjaci tvrde da su biblijski odlomci za koje se kaže da se odnose na istospolnu seksualnost pogrešno protumačeni. Neki učenjaci dijele svoje aspekte kada je u pitanju tumačenje Kur’ana, koji su naravno drugačiji od onih koji su već desetljećima zastupljeni.

Također je važno istaknuti da dok pojedinci imaju pravo na svoja osobna vjerska uvjerenja; ta se mišljenja ne bi trebala koristiti za uskraćivanje jednakog tretmana LGBTI+ osobama prema zakonu, jer ipak živimo u sekularnoj državi.

 Šta sad?

Uvijek će se pojavljivati nova pitanja i nove priče će se otvarati kada je u pitanju bilo koja zajednica, dakle ne samo LGBTI+. Važno je da svakim svojim pristupom nekoj zajednici, pa čak i manjoj zajednici unutar LGBTI+ zajednice, pokazujemo poštovanje i otvorenost. Ako gledamo da se vodimo svojom riječju i da već znamo sve, onda je vrijeme da malo preispitamo svoj pristup. Ništa ne ostaje isto zauvijek. Važno je konstantno dolaziti u kontakt sa promjenama kako bismo razvili_e veći stepen otvorenosti i senzibiliteta, jer otvoreni um ima sposobnost da razumije i da se razvija. Um pun straha nema prostora za snove.

Iskra web SB - NE DIRATI

Energijska efikasnost za održivu budućnost BiH: Sektor domaćinstava kao najveći potencijal

Smanjenje potrošnje energije postaje od suštinskog značaja kako za Bosnu i Hercegovinu, tako i za cijelu Evropsku uniju. Mjere usmjerene ka energijskoj efikasnosti prepoznate su kao ključan alat za postizanje održive opskrbe energijom, smanjenje emisija stakleničkih gasova, povećanje sigurnosti snabdijevanja, te smanjenje troškova uvoza. Osim toga, takve mjere igraju važnu ulogu u unapređenju konkurentnosti jedne države.

Zakonodavni okvir Evropske unije o obnovljivim izvorima energije znatno je evoluirao u posljednjih 15 godina. Dok su predstavnici Evropske unije 2018. godine postavili cilj smanjenja godišnje potrošnje energije unutar zemalja članica za 32,50% do 2030. godine, u martu 2023. godine dogovoren je ambiciozniji cilj smanjenja potrošnje primarne i konačne energije od 38%, odnosno 40,50% do 2030. Ovaj usmjereni pristup energijskoj efikasnosti postavlja se kao strateški prioritet Energetske unije (Strategija EU koja nastoji osigurati cjenovno pristupačnu, sigurnu i održivu energiju u Evropi), temeljen na principu “energijska efikasnost na prvom mjestu”.

O energijskoj efikasnosti i stanju u BiH, te njenom doprinosu općoj energetskoj sigurnosti zemlje, Centar za energiju, okolinu i resurse – CENER 21  predstavlja razgovor sa energetskim stručnjakom Marinom Petrovićem, profesorom na Mašinskom fakultetu u Sarajevu.

Kako ističe prof. Petrović, energijska efikasnost se definiše kao korištenje manje količine energije za obavljanje istog posla, odnosno za postizanje istog efekta prilikom grijanja, hlađenja ili osvjetljavanja prostora. Ona podrazumijeva niz mjera čiji je cilj korištenje minimalno moguće količine energije tako da se postigne zadovoljavajući efekat. Nivo komfora ne smije biti kompromitiran. Ovo samim tim predstavlja smanjenje potrošnje energije, kao i manju potrošnju novca, što doprinosi unapređenju opće energetske sigurnosti, ne samo u zemlji, nego i u široj regiji.

Energijska efikasnost je najdjelotvorniji način postizanja ciljeva održivog razvoja, s obzirom da veća efikasnost doprinosi smanjenju emisija štetnih plinova u okoliš, većoj industrijskoj konkurentnosti, otvaranju novih radnih mjesta i povećanju sigurnosti snabdijevanja energijom.

Kada je riječ o trenutnom stanju primjene mjera energijske efikasnosti u Bosni i Hercegovini, prof. Petrović ističe da je svijest stanovništva evoluirala, ali da su finansijski izazovi i niska cijena konvencionalnih izvora energije i dalje prepreke.

“Kada se u Bosni i Hercegovini prije nekih petnaestak godina prvi put počelo pričati o energijskoj efikasnosti, rijetki su znali na šta se ona odnosi i shvatali njen značaj. Sjećam se momenata kad su neki od mojih sagovornika iz tog perioda bili zainteresovani za provođenje mjera energijske efikasnosti na objektima kolektivnog stanovanja zato ‘da bi njihovi objekti izgledali ljepše’ ili ‘da susjedi budu ljubomorni’. Svjedok sam da je u međuvremenu svijest stanovništva značajno evoluirala i da danas ljudi barem (djelimično) znaju na šta se odnosi pojam energijska efikasnosti, iako još uvijek ne shvataju sve njene benefite. Trenutno stanje primjene mjera energijske efikasnosti je i dalje daleko od zadovoljavajućeg, uglavnom zbog niske cijene „prljave“ energije u Bosni i Hercegovini i niskog životnog standarda stanovništva, ali pravilnim savjetovanjem i uticajem na poboljšanje svijesti kroz informativne kampanje, situacija se bez sumnje svakodnevno unapređuje. Trenutno, najveći potencijal za dalje poboljšanje, predstavlja sektor domaćinstava koji je ujedno i najveći potrošač energije u Bosni i Hercegovini“ – navodi prof. Petrović.

Prepreke za unapređenje energijske efikasnosti u BiH, prema prof. Petroviću, uključuju u prvom redu nedovoljnu svijest stanovništva u pogleda benefita koje implementacija mjera energijske efikasnosti nosi, nizak životni standard, odnosno nedostatak novčanih sredstava dostupnih za investiranje, niska cijena tradicionalnih „prljavih“ energenata i jeftina električna energija koja se uglavnom proizvodi korištenjem uglja. Dodatno, kompleksna zakonska regulativa, nedostatak poticaja, nedostatak primjera dobre prakse te politički i ekonomski izazovi, kao što su ratovi i inflacija, čine dodatne prepreke u postizanju održive energijske efikasnosti.

Govoreći o ključnim zakonskim okvirima i politikama za podršku i promociju energijske efikasnosti u Bosni i Hercegovini, profesor ističe:

“Kako bi se značajnije promovisala i podržala energijska efikasnost u Bosni i Hercegovini, jasno je da je neophodno pojednostaviti zakonsku proceduru za dobivanje raznih dozvola. Postoje određene indicije da se konačno počelo raditi na tome i smatram da će efekti uskoro postati vidljivi. Naravno, nije dovoljno samo olakšati dobivanje dozvola, neophodna je i značajnija finansijska podrška vlasti kroz poticaje za provođenje mjera energijske efikasnosti i korištenje obnovljivih izvora energije, kao i agresivnija medijska kampanja kako bi se stanovništvo upoznalo sa dostupnim opcijama.“

Pozitivni modeli iz zemalja EU mogu poslužiti kao inspiracija za implementaciju mjera energijske efikasnosti u BiH.

„Naše ‘prokletstvo’, ako se tako može nazvati, je što se uvijek poredimo sa dosta razvijenijim državama. Trenutno sam angažovan na dva EU projekta u kojima dijelimo naše znanje s kolegama iz slabije razvijenih EU država, pomažući im implementirati ono što smo mi već uspješno primijenili u nekoliko kantona u FBiH. Međutim, osnivanje energetskih zadruga, izgradnja solarnih elektrana te primjena ESCO modela (Energy Service Company – kompanije za energetske usluge), predstavljaju svakako primjere pozitivnih modela za unapređenje energijske efikasnosti u EU koje je važno spomenuti”, poručuje prof. Petrović.

U zaključku, energijska efikasnost igra ključnu ulogu u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja. Poboljšanje svijesti, pojednostavljenje procedura te finansijska podrška su ključni elementi koji će omogućiti uspješnu implementaciju mjera energijske efikasnosti i pridonijeti održivoj energetskoj budućnosti zemlje.

S obzirom na izazove i potencijale koje je prof. Petrović istaknuo, jasno je da se implementacija mjera energijske efikasnosti mora temeljiti na sinergiji javnog, privatnog sektora te civilnog društva. Tek kroz zajedničku saradnju se može postići održiva energetska budućnost Bosne i Hercegovine, pridonoseći istovremeno nacionalnim ciljevima održivog razvoja i Zelenoj agendi za Zapadni Balkan.

Sprovođenje intervjua na temu energijske efikasnosti predstavlja napore nevladine organizacije Centar za energiju, okolinu i resurse – CENER 21 ka jačanju kapaciteta javnosti kroz njihovo informisanje i približavanje teme energetske sigurnosti.  Ova aktivnost se sprovodi u okviru projekta „Doprinos energetskoj sigurnosti (Security of Supply) kroz akciju poticanja zelene energetske tranzicije – SoS“ koji ima za cilj podržati energetsku tranziciju i ojačati energetsku sigurnost Bosne i Hercegovine te doprinijeti ispunjenju nacionalnih/entitetskih strateških dokumenata i Zelene agende za Zapadni Balkan na području BiH.

Projekat se realizuje u okviru regionalnog projekta SMART Balkans – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan, koji implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM), uz finansijsku podršku Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Sadržaj intervjua je isključiva odgovornost Centra za energiju, okolinu i resurse- CENER 21 i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making, Institute for Democracy and Mediation i Ministarsvta vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Slobodna 47

KO NAM, BRE, OVO RADI: Izborna volja građana koji godinama podržavaju Vučića i Dodika, kao što su podržavali Miloševića i Karadžića

Dolazak Srba iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i s Kosova samo je bilo “ovjeravanje“ pobjede Vučića i naprednjaka, odnosno pokazivanja snage i moći svima onima koji bi i pomislili nakon ovih izbora Srbiju označiti ikako drugačije osim regionalnom silom, a Vučića liderom koji će i dalje diktirati “rješenja za Balkan“ – u svom “bliskom susjedstvu“ na koje polaže pravo, po istoj matrici po kojoj Putin polaže pravo na Ukrajinu, Moldaviju, Čečeniju…

“Trijumf je postignut uz pomoć desetina hiljada Srba iz regiona – to je taj ‘srpski narod u celini’ – koji su dovoženi autobusima da glasaju na republičkim, pokrajinskim i lokalnim izborima, kako bi se prekrojila izborna volja građana Srbije“, piše Vladimir Veljković o rezultatima izbora u Srbiji, odnosno suverenoj pobjedi liste “Srbija ne sme da stane“ predvođenoj Aleksandrom Vučićem i naprednjacima, pridružujući se široj listi onih koji smatraju da su za pobjedu Aleksandra Vučića “krivi“, ne Srbi iz Srbije, nego Srbi iz regiona.

Piše: Dženana Karup Druško za Slobodnu Bosnu

Ove tvrdnje sve da imaju mjesta, a nemaju, jer nije Vučić “pomeo“ nekom malom razlikom i postocima na koje su mogli utjecati Srbi iz Republike Srpske, Crne Gore i s Kosova, nego glasovima Srba iz Srbije – ostavljaju otvorenim pitanje: ko je SNS i Vučića doveo na vlast na prethodnim izborima, i onim prije, i prije…  – sve  do onih koji su “mudrom“ kampanjom “belih listića“, a koje su tada najvatrenije zagovarali neki iz tzv. “druge Srbije“, pomogli da Tomislav Nikolić i SNS dođu na vlast daleke 2012. godine, iako su odlično znali radikalnu i ratnu prošlost i naprednjaka i Nikolića i Vučića kojima je politički otac i mentor Vojislav Šešelj. Uslijedila je dominantna vladavina naprednjaka koja od dolaska Vučića na čelo niže sve same “uspjehe“ za Srbiju i Srbe među kojima je svakako jedan od najznačajnijih – uništavanje “druge Srbije“, koju danas više niko i ne spominje a kojoj čak ni Slobodan Milošević nije mogao ništa, ali i stvaranje “srpskog sveta“ što velika većina u Srbiji podržava.

Tri jahača srpske radikalske apokalipse

Krug je zatvoren na zadnjim izborima – “tri  jahača srpske radikalske apokalipse ponovno jašu zajedno u susret novim izborima. Ponovno su u istom sedlu osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj i njegova dva ‘politička sina’, Tomislav Nikolić, bivši predsjednik Srbije i aktualni autoritarni šef, i najmlađi i najtoksičniji među njima, Aleksandar Vučić“ – kako piše zagrebački Jutarnji list.

Dolazak Srba iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i s Kosova samo je bilo “ovjeravanje“ pobjede Vučića i naprednjaka, odnosno pokazivanja snage i moći svima onima koji bi i pomislili nakon ovih izbora Srbiju označiti ikako drugačije osim regionalnom silom, a Vučića liderom koji će i dalje diktirati “rješenja za Balkan“ – u svom “bliskom susjedstvu“ na koje polaže pravo, po istoj matrici po kojoj Putin polaže pravo na Ukrajinu, Moldaviju, Čečeniju…

Amnestiranje Srbije zbog njene jasne uloge u ratovima devedesetih i zatvaranje očiju Zapada pred svim onim što je Srbija radila zadnjih godina – od jačanja ruskog uticaja koji je kao kancer iz Beograda proširen na cijeli region, do etničke politike koju Srbija provodi na Balkanu stavljajući se iznad svih normi međunarodnog prava, međunarodnih odnosa i vrijednosti na kojima su izgrađene Ujedinjene nacije – Sjedinjene države i Evropska unija same sebi su stvorile problem “u stomaku“ koji podržavaju Rusija, Kina, Mađarska, Turska. Danas je Srbija nesumnjivo drugi najveći problem u Evropi, odmah poslije Ukrajine, bez obzira da li to Zapad želio (javno) priznati ili ne.

Svi oni “analitičari“ koji nakon izbora u Srbiji prebacuju lopticu na bosanskohercegovački entitet i Milorada Dodika, samo prave dodatnu uslugu Vučiću i jačaju Dodika, kao što su to radili oni koji su devedesetih za rat u BiH krivili Radovana Karadžića i pristajali na laži da Srbija ne učestvuje u tom ratu. Uz sve one Srbe u Srbiji koji su ili zatvarali oči ili aplaudirali jedinicama koje su Vojska Jugoslavije, Državna bezbednost i MUP Srbije sve godine rata slali u BiH (Bijeljinu, Bosanski Šamac, Doboj, Zvornik, Bihać, Sarajevo, Srebrenicu)…da brani “srpstvo“. I sve one Srbe u Republici Srpskoj koji su pristajali, čak i oni na najvišim pozicijama, da ih ti beogradski “prijatelji“ postrojavaju, šamaraju, maltretiraju i zatvaraju, a sve kako bi se riješili “mrskih neprijatelja“, svojih najbližih komšija, Bošnjaka i Hrvata. Milošević je za to dobijao glasove u Srbiji, kao što ih danas dobija Vučić.

Nije Srbija produkt Republike Srpske, nego je Republika Srpska produkt ozbiljnog projekta Srbije.

Vučić je produkt društva

Trebalo je sve te civilne žrtve pobiti, snajperima, jednu po jednu, trebalo je sve te kuće zapaliti i opljačkati, trebalo je sve te stotine hiljada ljudi istjerati iz njihovih domova, sela i gradova, trebalo je ispaliti dva miliona granata na Sarajevo (čak i kada bismo oprostili onu jednu ispaljenu na Markale). Posao je to! I najzad, kako da deetnifikujemo – etničko čišćenje? Možda da ga vojničkim jezikom pretvorimo u čišćenje terena. Ili asanaciju? Nemogući zahtev da se ovaj zločin deetnifikuje izraz je nelagode zato što je država (i režim koji je predstavljao) imala sve to vreme podršku, ne samo lumpen-proleterijata nego i znatnog dela biračkog tela i važnih nacionalnih institucija, pre svega Vojske, ali i mnogih drugih. (…) Kako da živimo normalno u društvu koje teške zločine previđa, zabašuruje, opravdava, relativizuje, ponekad čaki slavi.“

Ovako je pisao Srđa Popović 2002. godine, više od deset godina prije dolaska na vlast i  Nikolića i Vučića. Nije današnja Srbija produkt Vućića i Nikolića, nego su Vućić i Nikolić produkt Srbije i društva kome su trebali lideri koji će negirati prošlost i nastaviti Miloševićev projekat velike Srbije od koga većina Srbije očito nikad nije ni odustala. Bez podrške biračkog tijela Vučić ne bi bio gdje je danas. “Zašto je ovde politički nekorektno reći prostu istinu – nije problem u Tomislavu Nikoliću, pun je svet tomislava nikolića, već je problem u onom milionu birača koji bi da ga vide kao predsednika Srbije.“ Pitao je Popović još 2004.

Tu i takvu Srbiju predvođenu već više od deset godina Vučićem ne podržava samo Rusija, nego i Evropska unija i Sjedinjene Države, a sve s ciljem očuvanja “mira i sigurnosti“ na Balkanu. Dok istovremeno Vučićevi nosioci tog sigurnosnog sistema primaju priznanja u Rusiji, a Dodikovi organiziraju spektakularnu proslavu 9. januara. Isti oni od kojih ekspeditivni visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt očekuje da “poduzmu odgovarajuće zakonom propisane korake“.

No, šta drugo očekivati od nedoraslog političara Schmidta koji tvrdi da Vučić ne podržava “srpski svet“, jer mu je to vjerojatno rekao Vučić, i koji je zatvorio oči pred vrećama glasačkih listića koje su ukazivale na (Dodikovu) izbornu krađu i prećutno podržao Dodikov ulazak u vlast, procjenjujući zajedno s američkim, britanskim i ambasadorom evropske delegacije u BiH da će to nivelisati (kako će se pokazati slabom) trojkom iz Sarajeva, uz otvorenu podršku politici HDZ-a i Čovića koji je, je li, u otvorenoj koaliciji s Dodikom. Strategija koja im se vrlo brzo obila o glavu jer je dovela do nikad jačeg i bezobraznijeg Dodika koji stvara “državu“ Republiku Srpsku u koju se osim njega niko ne smije miješati dok ruši sve državno, i nikad zahtjevnijeg Čovića kome su apetiti narasli s trećeg entiteta (koji više niko i ne spominje) na – Federaciju BiH. Slaba trojka bez istinske podrške tih ambasada, kojima je prioritet interes njihovih zemalja u novim geopolitičkim promjenama, svedena je na stranu koja pravi ustupke.

Još jedna loša procjena

Zbog “mira i sigurnosti“, i sve dok prijeti mirnim ali ne i nasilnim odcjepljenjem, Dodik je mogao raditi šta i kako hoće dok, čini se, nije naletio na (sujetu) Christina Schmidta koji je izložen neviđeni uvredama i ponižavanjima Dodika i njegovih satelita. I u ovom dokazivanju ko je jači Schmidt nije posegnuo za bonskim ovlastima zbog Dodikovog kontinuiranog urušavanja državnih institucija, političkih kriza i blokada, i kršenja Dejtonskog sporazuma, nego je, po pisanju, brojnih medija izvršen pritisak na Tužiteljstvo koji je rezultirao optužnicom iza koje nije stao glavni tužitelj Milanko Kajganić. Formiran je, po pisanju istrage, predmet protiv Dodika zbog krivičnog djela “neizvršavanje odluka visokog predstavnika”, a ne za “napad na ustavni poredak BiH“ za šta je Dodik već odavno trebao biti i optužen i presuđen. No, za prvo djelo predviđena je znatno manja kazna koja može biti pretvorena i u uslovnu bez pravnih posljedica kao što je obavljanje službene dužnosti.

Što će se vrlo brzo pokazati kao još jedna loša procjena, jer Dodik je već odavno pokazao da on razumije samo jezik sile i autoriteta, a tužitelji su, nažalost, godinama zatvarajući oči pred svim što Dodik radi umjesto da grade kredibilitet i sebi i instituciji koju predstavljaju, sami sebe stavili u podanički položaj u odnosu na Dodika, pokazujući svoju snagu tek nad pojedincima iz Sarajeva.

Pokretanje ovakvog postupka protiv Dodika, kako vrijeme više odmiče i uz performanse koje za javnost izvode najviši srpski državni funkcioneri praveći od sebe Dodikove cirkusante, pokazuje se kao još jedna loša procjena i pogrešan korak odigran prema Dodiku: na svakom ročištu Dodika podržava kompletan srpski politički vrh, od Željke Cvijanović do ministra sigurnosti BiH Nenada Nešića, koji trčanjem pred Sud i Tužiteljstvo BiH ne štite Dodika i srpski narod, nego svoje fotelje jer znaju da će njegovim padom pasti i svi oni, no nema nikakve sumnje da će upravo svi oni iskoristiti svoje pozicije ukoliko Dodik bude presuđen da dignu Republiku Srpsku na noge po bilo koju cijenu. Ako Dodik bude oslobođen bit će to dokaz da je progonjen bez dokaza i dokaz protiv države!

Svaka odluka Suda, čini se da će dovesti do dodatnog narušavanja mira i sigurnosti u BiH jer ne samo Dodik, nego niti jedan od njegovih političara ne poštuju ni ustavni poredak, ni zakone, ni državne institucije. I tako će biti sve dok im neko u tome ne stane na put, a jedino visoki predstavnik i zapadne ambasade imaju tu snagu ako hoće. Dodik neće stati, a naivno je čak i od njih očekivati da će Bošnjaci i Bosanci sageti glavu i gutati sve što im se servira dok svojim očima gledaju šta se dešava. S jedne strane raste bahatost, arogantnost i zahtjevi Dodika i njegovih satelita, s druge strane se skupljaju frustracije, poniženja i nepravda, a opasno je i jedno i drugo.

Suština problema

Koliko je loša politika koju je Schmidt od dolaska u BiH, u ime Zapada (i uz njihovu podršku) vodio prema Dodiku, dok je vježbao strogoću nad Bošnjacima i Bosancima zarad Čovića, po svemu sudeći kulminira oko najavljene proslave 9. januara. Nakon što je prošle godine ta parada održana u istočnom Sarajevu, što je uznemirilo sve građane, a bez ikakvih konkretnijih reakcija visokog predstavnika, Schmidt se oglasio nakon proslave najavljujući kako to više neće biti tako. U međuvremenu je napravio sebi imidž nekog potpuno nebitnog koga Dodik može ponižavati kako hoće, a time i cijeli Zapad koji Schmidt predstavlja na poziciji koju ima u BiH, što se onda proširilo na sve političare u RS, tako smo nedavno od Pandurevićke, potpredsjednice SDS-a, čuli da Schmidtu poručuje: “More, marš“.

Na Schmidtove molbe Evropskoj uniji, iako on u BiH ima ovlasti da zabrani cijeli događaj, da spriječi političare Srbije i Crne Gore da dođu na proslavu 9. januara, ministar sigurnosti Nešić mu je drsko odgovorio da se ponaša “kao ljubomorno dijete koje nije pozvano na rođendansku proslavu i ubjeđuje druge po školi da ne idu na nju”, ali i da “RS i Srbija nikada neće okrenuti leđa jedna drugoj. Drina nije granica, nego kičma srpskog naroda“.

I tu ponovo dolazimo do suštine problema: amnestiranje Srbije i nagrađivanje Srba Republikom Srpskom u Bosni i Hercegovini, nakon svih stravičnih zločina koje su snage RS-a i Srbije počinile razarajući kompletnu BiH, sada dolazi na naplatu zapadnim političarima i politikama. Kad oprostite nekome etničko čišćenje i genocid uz sve najteže zločine koje poznaje međunarodno pravo, i još nagradite takvu politiku, a onda se potrudite da zaboravite sve što su te politike radile, gurnete pod tepih prošlost i ignorirate međunarodne presude, onda dobijete Vučića i naprednjake koji suvereno vladaju Srbijom i Dodika koji ruši Ustav, zakone i državu. I Putina koji se poziva na primjer Srbije.

Tekst je izvorno dostupan na LINKU.

 

Slobodna 46

DEMOKRATIJA PO MJERI SCHMIDTA, KRIŠTO, HURTIĆA, JURIŠIĆ: Obaranje evropske presude u predmetu Kovačević nije u interesu BiH, nego Hrvatske, HDZ-a i SNSD-a

Da pokušamo razjasniti: ministar Hurtić nije nadležan za to šta rade agentice u Strasbourgu iako je taj ured u njegovom resoru, i on nema ništa s nelegalnim imenovanjima, kako tvrdi DF, iako im je mandat produžilo Vijeće ministara u kome je i Hurtić. Hurtićeva zamjenica Jurišić privatno je nastupala i zbog toga ministar nema odgovornosti, a ni zamjenica. Vijeće ministara nikada nije zauzelo stav o predmetu Kovačević, ali je Krišto Evropski sud obavijestila da jeste i tražila da se preispita ova presuda.

Samo nekoliko dana nakon što je objavljeno da je petočlano vijeće Evropskog suda za ljudska prava prihvatilo zahtjev bh. agentica i predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto da se predmet Slaven Kovačević protiv BiH proslijedi Velikom vijeću na razmatranje, te kako je u cijelu priču po Plenkovićevim instrukcijama bila uključena i generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić koja je kod sudija Evropskog suda lobirala za “hrvatsku stvar“ (uz informacije da su se za ove usluge nudile funkcije u institucijama Evropske unije za najmanje dvoje sudije među kojima je i slovenački sudija Marko Bošnjak), visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt najavio je obraćanje javnosti.

Piše: Dženana Karup Druško za Slobodnu Bosnu 

I poručio: “Ako vi ne promijenite Izborni zakon, ima čovjek koji će to učiniti!“ Naglasio je da rezultate želi vidjeti u naredne dvije-tri sedmice, a ako to “ne učinite onda svi znaju da postoji jedna osoba koja ima nadležnost i ovlaštenja da donese izmjene Izbornog zakona“.

Govoreći o sebi u trećem licu i ističući sebe, a ne instituciju na čijem je čelu koja bi trebalo da predstavlja garanciju za demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava u Bosni i Hercegovini, Schmidt je pokazao da nije ništa drugačiji od bahatih lokalnih političara koji su bez ozbiljnijeg iskustva, rezultata i znanja na pozicijama na kojima maksimalno koriste moć i benificije koju te pozicije nose, ali bez ikakve odgovornosti prema obavezama i odgovornostima koje te pozicije donose.
Demokratija i(li) autokratija

Ono što Schmidt očito potpuno ignorira, i što ga u maniru autokratskih vladara uopće ne zanima, je činjenica da Evropski sud za ljudska prava ima “nadležnost i ovlaštenja“ da donese odluke koje zahtjevaju izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

Žalosno je da je Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu dosad donio sve odluke vezano za Izborni zakon BiH koje se odnose na cijelu državu, a znače jačanje građanskog uređenja i poštivanje prava svih njenih građana, za razliku od Schmidtovih odluka kojima je jačao etničko uređenje i protežirao interese HDZ-a u Federaciji BiH a što je rezultiralo brojnim protestima građana.

U svom javnom obraćanju, na kome je bilo zabranjeno prisustvo novinara ali ne i kamera (praksa nepoznata u Evropi koja se kune u slobodu medija), visoki predstavnik je najavio tehničke promjene Izbornog zakona kojima će, kako je rekao “jačati demokraciju“, “biti unaprijeđen izborni proces“ i koji će, ma šta to značilo, unaprijediti “integritet izbornog procesa“.

Na stranu, što nije baš najjasnije kakve veze imaju tehničke promjene Izbornog zakona s mandatom OHR-a kome je prioritetno zadatak, prema zvaničnoj stranici OHR-a, provedba Dejtonskog sporazuma, a s razvojem tog mandata i “usmjeravnje aktivnosti na uspostavi vladavine prava, što je početna točka i ključni uvjet za napredak u svim drugim oblastima reforme“ – početak i kraj vladavine prava su sudske odluke, a iznad lokalnih su presude međunarodnih sudova. Mandat u OHR-u, ne da Schmidtu dozvoljava da ignorira te presude, nego kao što vidimo obavezuje ga da provodi aktivnosti za unaprjeđenje i uspostavu vladavine prava.

Schmidtovu odgovornost ne umanjuje to što se krije iza lokalnih političara, ili tumačenja da on ne može mijenjati Ustav BiH, jer onog trenutka kad se upustio u objašnjenje evropskih presuda i pritisak da se zamjeni sudija Vehabović u Strasbourgu, i to u izvještaju Vijeću sigurnosti BiH, Schmidt se ne samo svrstao na jednu stranu, nego i doveo u pitanje vladavinu prava koja implicite zahtjeva presude Evropskog suda za ljudska prava, a ne opravdanja zašto se one ne mogu provesti.

Podsjetimo kako je na sličnu izjavu američkog ambasadora reagirao Miro Lazović: “Neka oprosti gospodin Michael Murphy, američki ambasador u BiH ali bi bilo bolje da nije ni komentarisao presudu Suda za ljudska prava iz Strazbura po apelaciji Slavena Kovačevića. Svojim stavom samo je ohrabrio protivnike presude, pogotovo Čovića i Dodika, a lidere TROJKE oslobodio odgovornosti jer oni bi kao htjeli implementirati presudu ali to neće njihovi koalicioni partneri HDZ i SNSD”.

Razvaljivanje presude

Neposredno nakon Schmidove “odlučne“ najave izmjena Izbornog zakona BiH, oglasio se i Slaven Kovačević podižući veliku prašinu u javnosti pitanjima: “Da li mi to Trojka radi nešto iza leđa? Da li mi to ministar Hurtić radi iza leđa? Da li mi neke druge sile rade, da li mi OHR radi iza leđa?“

Kovačević je naglasio da se Hrvatska jako petlja i da zna imena ljudi iz OHR koji su na telefonskoj liniji sa Strasbourgom u vezi presude.

A rekao je i da je “dobio informaciju da su samozvane agentice obavile razgovor sa zamjenicom ministra za ljudska prava i da im je ona dala punu podršku.

To je Duška Jurišić. Ako je to tačno, onda moram pitati Našu stranku je li vaš stav da vaša ministrica ide na razvaljivanje Presude Kovačević?”

Nakon ovih tvrdnji Klub Demokratske fronte u državnom parlamentu uputio je poslanička pitanja ministru za ljudska prava i izbjeglice Sevlidu Hurtiću oko aktivnosti zamjenice ministra Duške Jurišić koje se odnose na njeno davanje podrške agenticama u podrivanju presude u predmetu Kovačević.

Među pitanjima koja su postavljena ministru Hurtiću su i sljedeća: “Da li ste upoznati sa činjenicom da je vršiteljica dužnosti Monika Mijić imenovana tri puta za redom za vršitelja dužnosti agenta Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava, odgovarajućim rješenjima Vijeća ministara (Službeni glasnik BiH 81/19, 6/21 i 35/21) što je u suprotnosti sa članom 55a Zakona o upravi Bosne i Hercegovine koji eksplicitno i nedvojbeno utvrđuje da se isto lice može imenovati za vršitelja dužnosti na period od tri mjeseca, sa mogućim samo jednim produženjem na dodatna tri mjeseca? Da li ste upoznati sa činjenicom da je Monika Mijić kao nezakonito imenovano lice treći put za redom, jedan od potpisnika zahtjeva za upućivanje presude „Kovačević protiv Bosne i Hercegovine“ prema Velikom vijeću Evropskog suda za ljudska prava i ako ste upoznati s time, šta ćete poduzeti u tom smislu, kako bi se otklonila šteta po demokratiju i ljudska prava u Bosni i Hercegovini i po ugled države…?

Da li ste upoznati sa činjenicom da je Jelena Cvijetić, vršitelj dužnosti agenta pred Evropskim sudom za ljudska prava, na 22. sjednici Vijeća ministara od 7. septembra 2023. godine, imenovana za pravobranioca/zamjenika pravobranioca Bosne i Hercegovine i to rješenjem koje stupa na snagu danom donošenja, te da je to isto lice i pored toga, ipak, potpisalo zahtjev za upućivanje presude „Kovačević protiv Bosne i Hercegovine“ prema Velikom vijeću Evropskog suda za ljudska prava i to 19. septembra 2023. godine, što je pravno neutemeljeno iz više razloga? Ako ste upoznati sa ovom činjenicom šta ste poduzeli ili šta ćete poduzeti iz vaše nadležnosti i da li ste o tome obavijestili ili namjeravate obavijestiti Evropski sud za ljudska prava?“

Nadležni za svoje nadležnosti 

Ministar Hurtić nije smatrao da se treba oglasiti o ovom za državu itekako važnom pitanju, kao ni zamjenica a ni Naša stranka. Umjesto toga iz Hurtićevog Ministarstva je upućeno saopćenje u kome navode da sve što Duška Jurišić iznosi su njeni lični stavovi, jer je uposlenicima, pa tako i njoj, zabranjeno nastupati u ime Ministarstva.

U saopćenju nema odgovora oko njenih “aktivnosti“ s agenticama i njene uloge u podrivanju presude Kovačević. Što se tiče agentica, u Ministarstvu koje je nadležno za ovaj ured u Strasbourgu, nisu ni za to krivi jer su oni “legalitet rada agenata u Uredu agenta Vijeća ministara za zastupanje pred Evropskim sudom za ljudska prava iskazali kroz informacije koje su u više navrata upućivane Vijeću ministara na razmatranje, ali nikada nisu dospjele na dnevni red sjednice“.

U najkraćem ni ministar, ni njegova zamjenica, ni Ministarstvo ne odgovaraju ni za šta i nisu ni za šta krivi. Ko onda jeste? I šta jeste u nadležnosti ministra i zamjenice?

Podsjetimo da ovo ministarstvo, nadležno za agentice u Strasbourgu, nije reagiralo ni na dopis Krišto Evropskom sudu. Hurtić je u Vijeću ministara na poziciji koja pripada Bošnjacima, s tim da je njega predložio Dodik, a Jurišićka je imenovana na prijedlog Naše stranke. Na dopis Krišto reagirao je ministar Helez navodeći da je Krišto iznijela lični stav, jer Vijeće ministara BiH nikada nije zauzelo stav oko predmeta Kovačević jer ga je upravo Krišto skinula s dnevnog reda.

Da pokušamo pojasniti sve ovo: ministar Hurtić nije nadležan za to šta rade agentice u Strasbourgu iako je taj ured u njegovom resoru i on nema ništa s nelegalnim imenovanjima, kako tvrdi DF, iako im je mandat produžilo Vijeće ministara u kome je i Hurtić. Hurtićeva zamjenica Jurišić privatno je nastupala i zbog toga ministar nema odgovornosti, a ni zamjenica.

Vijeće ministara nikada nije zauzelo stav o predmetu Kovačević, ali je Krišto Evropski sud obavijestila da jeste i tražila da se preispita ova presuda.

Na to je reagirao jedino Helez dopisom Sudu da je tolični stav Krišto. A onda su “advokatice BiH“ tražile od Suda da preispita odluku. Ko je agenticama produžio mandate i na osnovu čega? Ko ih je ovlastio da u ime države traže preispitivanje odluke, kad to koliko vidimo nije država, osim zamjenice resornog ministra koji tvrdi da je ona to uradila privatno?

Ovo teško da je jasno ikome, osim što je očito da bi se ovim ozbiljno morali pozabaviti tužitelji jer se čini da se radi o zloupotrebama pozicija i moći, neradu i neodgovornosti. Ili je sve “po zakonu“, samo se to baš iz svega navedenog i ne vidi. U tom slučaju kao što reče Kovačević neka izađu i poštenu kažu zašto razvaljuju presudu?!

U interesu Hrvetske, HDZ-a i SNSD-a

Možda je odgovor upravo u presudi. Podsjetimo, Evropski sud je, po pisanju istrage, utvrdio da je sadašnji politički sistem BiH etničku zastupljenost učinio važnijom od političkih, ekonomsko-socijalnih i drugih pitanja, te je pojačao etničke podjele u državi i potkopao demokratski karakter izbora, te da su “konstitutivni narodi privilegovani”.

Dalje, posebnu pažnju Sud je posvetio i nadležnostima Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.

______________________________

Sudije konstatuju da bi postojanje Doma naroda PS BiH bilo prihvatljivo ako bi se ovlasti Doma naroda ograničile na precizno definiran vitalni nacionalni interes kontitutivnih narodaa ne na odobravanje svih zakona.

______________________________

Sud u presudi predlaže nekoliko rješenja za Dom naroda. Prvo rješenje je – reduciranje ovlasti Doma naroda. Drugo moguće rješenje je – ukidanje Doma naroda i etničke interese štiti u okviru Predstavničkog doma. Treće rješenje – zadržati Dom naroda u sadašnjoj formi uz omogućavanje učešća u njegovom radu svim građanina.

Sud, dalje, navodi da predstavnici naroda u Domu naroda moraju predstavljati pripadnike tog naroda sa cijele teritorije države, a ne samo njenih pojedinih dijelova. Etničko, navodi Sud u Strazburu, ne može i ne smije prevladati političko predstavljanje. Ono mora biti sekundarno.

I to je suština presude koju ruše bh. agentice u Strasbourgu koje su poručile da su one “advokati države“.

Država bi trebalo da je Bosna i Hercegovina, no kako je pisao Klix: “Sudeći po izjavama zvaničnika Hrvatske, premijera i predsjednika, u interesu je nama susjedne zemlje, ali i domaćih političkih snaga SNSD-a i HDZ-a, da se Bosna i Hercegovina, odnosno Vijeće ministara, preko Ureda agenta žali na presudu i pokuša oboriti odluku Evropskog suda, jer ona osporava privilegovani politički položaj koji imaju konstitutivni narodi u postojećem sistemu, kako je to zaključio Sud.“

I to je ta presuda koja je po Schmidtu izazvala “oštre reakcije“ u Bosni i Hercegovini i koja bi ukoliko, kako on kaže, bila potvrđena “mogla dodatno podijeliti političke stranke u BiH“.

Ironija je da ova presuda za građansku BiH znači više od svih odluka Chtistiana Schmidta i da je njegova najava izmjena Izbornog zakona izazvala oštrije reakcije od presude Evropskog suda.

Međutim, zaboravlja se da to nije prva presuda koja traži izmjene Izbornog zakona BiH i da se one prethodne ne mogu nikako osporiti, a Bosni i Hercegovini ostaje obaveza da ih provede. Naravno, da je presuda Kovačević jasnija i jača za građansku državu od prethodnih, ali sve i da “advokatice Bosne i Hercegovine“ uspiju, uz “lobiranja sa strane“ i prećutnu podršku iz BiH (uz “izdvojeno mišljenje“ ministra Heleza), uskratiti ista prava svim građanima, ostaju presude Sejdić-Finci, Zornić, Pilav… Kao i mogućnost podnošenja novih tužbi jer Ustav Bosne i Hercegovine jeste diskriminatorski prema svima koji se ne izjašnjavaju etnički, ali i prema manjinama među kojima su Jevreji, Romi… (Možda neko informiše Netanjahua i Izrael da je njihov prijatelj Čović ključni nositelj osporavanja evropskih presuda kojima bi Jevreji u BiH imali građanska prava koja im pripadaju) Niti jedan građanin kome se uskraćuju njegova prava ne može se osjećati sigurno u BiH, pogotovo ako to podržavaju nosioci vlasti, a afera oko presude Kovačević raskrinkala je sve u BiH, pogotovo “građanske“ stranke.

Sva prašina koja se podigla oko presude Evropskog suda u slučaju Kovačević, podsjeća na žestoku kampanju u vrijeme kad je Haški tribunal donosio pravosnažnu presudu u slučaju Prlić i drugi.

Kampanja koju je predvodila Hrvatska s HDZ-ovima Hrvatske i BiH bila je usmjerena na obaranje te presude, kao da će se time izbrisati i prethodne presude u kojima je utvrđeno da je Hrvatska učestvovala u međunarodnom konfliktu u BiH, dakle bila agresor. Niti su u Haagu izbrisane presude protiv Hrvatske, a niti u Strasbourgu iko može izbrisati presude u kojima je jasno šta se i kako mora mijenjati u Ustavu Bosne i Hercegovine.

 

Tekst je izvorno dostupan na LINKU.

 

naslovna

Na putu održivog mira – Iskustva, lekcije i izazovi: U BiH imamo mir koji isključivo karakteriše odsustvo nasilja

Konferencija i panel diskusija „Na putu održivog mira: Iskustva, lekcije i izazovi” u organizaciji Udruženja Mreža za izgradnju mira održana je jučer u Sarajevu uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan koji implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) BiH, sa partnerskim organizacijama Center for Research and Policy Making (CRPM) Sjeverna Makedonija i  Institute for  Democracy  and  Mediation  (IDM) Albanija, a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Nerzuk Ćurak, profesor mirovnih studija naveo je da negativni mir, stanje koje je samo odsustvo nasilja, nije rješenje za bh. društvo.

„Ohrabrujem sve da nastave sa debatama o tome kako unaprijediti mir u Bosni i Hercegovini, kako otići dalje od negativnog mira koji znači samo odsustvo nasilja, nego da gradimo jedno dobro, mirno društvo koje uključuje slobodu i pravdu. To nije moguće bez ovakvih diskusija koje će postati naša svakodnevica, koje će oteti javni trg od nasilja i nacionalista. Nije lako bez značajne podrške i ovo je moj apel da ni Mreža za izgradnju mira ni drugi ne odustanu od traženja saveznika za izgradnju jednog dobrog, inkluzivnog, pozitivnog i mirnog društva u Bosni i Hercegovini“, kazao je Ćurak.

Nikola Vučić, novinar i istraživač podsjetio je da je pozitivan i održivi mir moguće izgraditi samo saradnjom svih grupa koje imaju pozitivan odnos prema Bosni i Hercegovini.

„Na putu održivog mira očigledno stoje različiti faktori koji pokušavaju održati status quo u Bosni i Hercegovini i pokušavaju preko statusa quo i negativnog mira priskrbiti korist, prevashodno političku, institucionalnu ali i materijalnu. Na konferenciji smo utvrdili da, unatoč svim tim elementima koji stoje na putu održivog mira, grupe koje imaju pozitivan odnos prema Bosni i Hercegovini i njenoj budućnosti mogu zajedničkim snagama sarađivati, kako bi se glasovi onih destruktivnih faktora minimizirali. Dakle, strategija je jasna, raditi na terenu i aktivno zagovarati rasprave o miru kako bismo mir učinili živim i aktivnim na svakom pedlju Bosne i Hercegovine“, kazao je Vučić.

Sunita Dautbegović Bošnjaković, menadžerica projekta Foruma Civilna mirovna služba kazala je da postoji kapital izgradnje mira, a koji je zasluga cijelog civilnog društva. Taj kapital je, navela je Dautbegović Bošnjaković, potrebno prevesti u zvanične državne politike.

„Mirovni događaji općenito su jako važni za Bosnu i Hercegovini kako bi stalno stavljali u fokus da mir možda treba biti najvažnije državno pitanje. Važno je i za mirovnu zajednicu da se reflektujemo, da se čujemo međusobno i da imamo taj zajednički prostor. 28 godina poslije možemo reći da je civilno društvo, gdje mislim i na medije, i akademsku zajednicu i aktiviste i aktivistice, stvorilo jedan kapital u kontekstu izgradnje mira. Da oni to nisu radili, pitanje je na šta bi naša zemlja danas ličila. Imamo mnogo primjera pozitivnih iz prakse, koje mislim da možemo primijeniti u izgradnji mira i biti ponosni što smo u toj izgradnji mira sagradili jednu tako važnu zajednicu aktivista i aktivistica i ostvarili rezultate, ali ono što trebamo još više insistirati je da to ne ostanu alternativni rezultati, alternativni narativi, nego da nađu put do institucija, do države, koje na kraju krajeva imaju odgovornost prema miru i da oni to unesu u zvanične politike izgradnje mira“, izjavila je Dautbegović Bošnjaković.

Almasa Salihović, PR Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari napomenula je da je edukacija ključ u izgradnji održivog mira.

„Govorilo se najviše o genocidu u Srebrenici večeras, i govorila sam i o tome kolika je uloga Memorijalnog centra Srebrenica u održivom miru, i pomoći kako doći do istog. Memorijalni centar na nivou Bosne i Hercegovine ne može možda mnogo ni učiniti u održivom miru, ali ono na čemu možemo raditi je edukacija, i smatram da ovakvi događaji mogu edukovati ljude i bitno je da se kažu prave riječi. Svi stoje uz ovu poruku, do održivog mira možemo i moramo doći svi zajedno i to je jedini put kojim moramo ići u našoj državi“, kazala je Salihović.

Suočavanje s prošlošću i izgradnja mira na Zapadnom Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini, još predstavlja izazov za vladine i nevladine organizacije, ali i za mirovne istraživače i aktiviste. Različiti modaliteti su u protekle tri decenije primijenjeni kako bi “iskustvo mira” zaživjelo u područjima koja su 90-ih godina bila zahvaćana ratnim razaranjima. Danas, 28 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, potrebno je snažnije ojačati kapacitete organizacija civilnog društva da pruže relevantan i kontekstualno podesan odgovor na izazove suočavanja s prošlošću i izgradnje mira, koji će biti utemeljeni na primjenjivim rješenjima. Unatoč određenim pozitivnim pokazateljima, evidentno je da se politička nestabilnost u Bosni i Hercegovini nerijetko vezuje uz teme povezane s prošlošću, a osim toga, sve ovo utječe i na sigurnost građanki i građana.

Zajednička fotografija za covera

Kredibilnost, kompetentnost, solidarnost i ujedinjen rad civilnog društva na putu ka EU integracijama

U okviru projekta SMART Balkan organiziran je dvodnevni trening “Shvatanje uloge OCD-a u procesu EU integracija: gdje, kada i kako raditi u području sigurnosti i stabilnosti u svim poglavljima pristupanja EU”, 11. i 12. decembra 2023. u Sarajevu.

Namijenjen organizacijama civilnog društva u Bosni i Hercegovini, trening je približio ulogu i mogućnost njihovog uključivanja i direktnog doprinosa procesu EU integracija, posebno iz aspekta sigurnosti.

Trenerica i gosti predavači bili su: dr.sci. Nedžma Džananović, dr.Lejla Ramić-Mesihović, prof.dr.Sead Turčalo i prof.dr. Eldan Mujanović.

Trenerica Nedžma Džananović je predstavila tematske oblasti koje su obuhvatale sigurnost i odbranu, energetsku sigurnost, korupciju i migracije, a tokom samog treninga se pažnja posvetila i drugim važnim sigurnosnim aspektima.

Naglasila je da angažman civilnog društva u EU integracijama zahtijeva vjerodostojnost i kompetentnost, ističući potrebu za solidarnošću i međusobnom saradnjom organizacija civilnog društva.

Prof. dr. Sead Turčalo komparirao je ključne aspekte energetske sigurnosti Europske unije (EU) i Bosne i Hercegovine, naglašavajući važnost pouzdanog, adekvatnog, dosljednog i ekološki prihvatljivog opskrbljivanja energijom. Posebno se istakla važnost EU regulatornog okvira kao alata za geopolitičko djelovanje u sektoru energije.

U interaktivnoj i dinamičnoj atmosferi učesnici i učesnice preispitali/le su postojeća i usvojili/e brojna nova znanja i vještine.

“Ovim treningom produbio sam postojeće znanje i dobio dodatno potrebne informacije po pitanju obaveza BiH u kontekstu sigurnosti građana i građanki iz perspektive prevencije, odnosno, smanjenja zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. To će pomoći našoj organizaciji da snažnije podržimo državu i naše građane u procesu koji se tiče pomenute perspektive” istakao je Amir Hasanović iz Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE.

 

Svojom trening komponentom, kao i drugim programskim aktivnostima, SMART Balkan koji u Zapadnom Balkanu provodi Centar za promociju civilnog društva (CPCD) sa partnerskim organizacijama Centrom za istraživanje i kreiranje politika (CRPM) iz Sjeverne Makedonije i Institutom za demokratiju i medijaciju (IDM) iz Albanije, kontinuirano jača kapacitete organizacija civilnog društva uz finansijsku podršku Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

 

Slobodna 45

PROŠLOST DOLAZI…: A da neko kaže američkim ambasadorima u Sarajevu i Beogradu da Rusija trenutno dominira na Balkanu na svim poljima nad SAD?!

Bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje američkog ambasadora: kako neko ko je, po njegovim tvrdnjama, partner SAD-a i odlučno na putu u Evropu, zapadni partner – evo sve da zanemarimo dosadašnje bliske veze i jaku suradnju u političkom, sigurnosnom, kulturnom, obrazovnom… sektoru Rusije i Srbije – svojim  građanima preporučuje da čitaju o principijelnom otporu zapadnoj agresiji, o političkom i civilizacijskom kraju dominacije Zapada, i to autora koji je provodio a onda i branio zločinačku politiku Slobodana Miloševića.

Nakon posjete brojnih bh. političara Bruxellesu, koje je pratila svita sastavljena od savjetnika do tjelohranitelja, što je na kraju činilo delegaciju od 80 raznoraznih članova, saznali smo da je BiH opredijeljena za Evropsku uniju, a onda i nekoliko dana kasnije da nas Evropska unija neće! To se čita iz “oštre“ reakcije ministra (ne)sigurnosti Bosne i Hercegovine Nenada Nešića koji tvrdi da nema argumenata i dokaza po kojima je Moldavija ispred Bosne i Hercegovine. No, argumente i dokaze ni sam nije ponudio.

Da se Nešić bavi svojom zemljom i svojim poslom iščitao bi razloge zbog kojih BiH nije dobila zeleno svjetlo EU među kojima su, ne samo neispunjavanje 14 uvjeta Evropske komisije nego i velika zabrinutost zbog narušavanja sigurnosne situacije i povećanja ruskog uticaja u BiH, kao i secesionističke politike Milorada Dodika.

Piše: Dženana Karup Druško za Slobodnu Bosnu 

Kako je to oboje upravo u resoru ministra sigurnosti čini se da se on ipak bavi svojim poslom i to, mjereno standardima Milorada Dodika – odlično: nakon što je BiH blokiran put u NATO, zbog istih razloga – jačanje ruskog uticaja i Dodikove secesionističke politike, BiH su zatvorena i vrata Evropske unije. Sad izgleda građane BiH (čitaj Bošnjake i Bosance) još samo treba ubijediti  da ih neće ni NATO (čitaj Amerikanci), a ni Evropska unija.

Poruka Sattlera, Schmidta i Murphya

Mada je malo kome jasno zašto, u ovom trenutku i potezi pojedinih zapadnih političara idu u prilog politike Dodika i Nešića, što potvrđuju neka rješenja koja se nameću BiH, a koje provodi “nelegalni“ visoki predstavnik – od promjena Izbornog zakona BiH kojim je direktno uticao na formiranje vlasti u koju su ušli jaki SNSD i HDZ, i slaba koalicija trojke iz Sarajeva, čime kontroliraju vlast i u državnim institucijama i u Federaciji, do najavljenih promjena o državnoj imovini, koje će definitivno pokazati koliko se planovi Zapada i Ruske Federacije u BiH poklapaju. Odnosno, razilaze.

Svjedoci smo da se svijet jasno podijelio oko Ukrajine i Bliskog istoka koji trenutno najviše utiču na globalnu sigurnost i koji kod mnogih, s razlogom, stvaraju osjećaj nesigurnosti i zabrinutosti zbog globalnih promjena i pravca u kome svijet ide. No, zapadni svijet uz sve poruke koje javno šalje, nije jasno zauzeo stav oko Balkana, ni sada, kao ni ranije: poruke koje se šalju i stavovi koji se iznose, koliko god zvučali optimistično, ne stvaraju osjećaj sigurnosti i optimizma za budućnost Balkana.

Možda sljedeći primjer nekome može djelovati kao banalnost, ili tek kao slučajnost, ali u diplomaciji nema slučajnosti jer se svaki potez vaga i analizira. Nastup američkog ambasadora na FTV i jasne i dobre poruke umanjuje činjenica da se američki ambasador, kao ni ambasador EU i visoki predstavnik, nisu pojavili na prijemu u zgradi Predsjedništva BiH koji je organiziran povodom Dana državnosti, a sva trojica su se pojavila u zgradi Predsjedništva BiH na prijemu povodom Božića čiji je domaćin bila Borjana Krišto.

Ovdje se nikako ne može raditi o slučajnosti, a poruka koja je ovim poslata građanima BiH potvrda je kako Nešićevih tvrdnji da EU neće Bosnu i Hercegovinu, tako i brojnih Dodikovih izjava o tome da su za BiH problem “muslimani“, te podrška politici HDZ-a. Možda se Johannu Sattleru, Christianu Schmidtu i Michaelu Murphy ne sviđaju Komšić i Bećirović, no to nikako nije smjelo rezultirati ovako jasnom javnom porukom da ne poštuju Dan državnosti BiH.

Rusija, po uzoru na Hrista

Istovremeno, u intervjuu koji je jučer (15.12.2023) dao Euroactivu, američki ambasador Christopher Hill u Srbiji (ponovo) je rekao da su diplomatski odnosi SAD i Srbije odlični (a znamo i da su odlični odnosi Srbije i RS), da su SAD partner broj jedan Srbiji zahvaljujući čemu su mnoge američke kompanije zainteresirane da dođu u Srbiju, a da im oni (iz ambasade SDA) govore da je Srbija zemlja koja ide ka Evropskoj uniji, jer oni (američke kompanije) “žele da vide nekog ko zna koja su pravila i mislim da je Srbija takva zemlja“. Na pitanje o izazovima koji su na evropskom putu pred Srbijom i ulozi američke administracije, ambasador je odgovorio: “Mislim da Evropska unija takođe želi da vidi Srbiju koja sarađuje sa svojim susedima. To je vrlo važno za sve. Znate, vi želite da uvedete zemlju (u EU), ali ne možete uneti probleme te zemlje u Evropsku uniju. Tako da je bilo vrlo važno da se Srbija bavi nekim od ovih pitanja i mislim da Sjedinjene Američke Države pokušavaju da budu od pomoći u tom smislu.“

Dan prije hvalospjeva o američkim partnerima i evropskom putu Srbije koje je iznio američki ambasador, Aleksandar Vučić je (pred izbornu šutnju) u “ekskluzivnom“ intervjuu za sputnik (na srpskom, koji se finansira državnim ruskim sredstvima i prvenstveno provodi antizapadnu politiku) govoreći o zadnjem dokumentu EU o Zapadnom Balkanu u kome se od Srbije traži usklađivanje s evropskom vanjskom politikom, rekao: “EU gleda na Srbiju kao na jedinu zemlju koja nije uvela sankcije Ruskoj Federaciji, ali taj pritisak neće promeniti našu dosadašnju spoljnu politiku“ – Srbija neće uvesti sankcije Rusiji i neće priznati Kosovo, bio je jasan Vučić. No, priznao je i da je “put ka Evropi jedini koristan put za Srbiju“.

Nema sumnje da je Vučić pri tome mislio i na 75 miliona eura koje je Evropska unija nedavno stavila Srbiji na raspolaganje – 50 miliona kao poklon i 25 miliona kao kredit s niskom kamatom za gasovod od Bugarske do Srbije za azerbejdžanski gas. Kako je primijetio novinar Tomas Braj, u tekstu za DW, taj vijest se marginalno pojavila u medijima dok je državna RTS čak objavila da se radi o – ruskom gasu. U tekstu autor navodi da se Rusija snažno miješa u izbore u Srbiji, te citira Vučića koji se “zahvaljuje Rusiji na pomoći u izbornoj kampanji i kune se u lojalnost: ‘Borio sam se da održim prijateljstvo s Rusijom koje smo decenijama gradili…’, rekao je on misleći na svoje uporno odbijanje da Srbija kao kandidat za članstvo u EU uvede sankcije Moskvi“.

Zanimljivo je da je tekst u DW autor počeo citatom iz knjige “Novi svet – Srbija, Rusija i Kina – Budućnost koja je počela“ Vladimira Kršljanina koja je početkom decembra promovirana u Beogradu: “Rusija, po uzoru na Hrista, ratuje za naše spasenje i za spas sveta“. Među onima koji su preporučili čitanje ove knjige, kako piše beogradska Politika su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i sin Slobodana Miloševića, Marko Milošević.

Po Vučiću: “Vladimir Kršljanin je život posvetio Srbiji, njenoj slobodi i jedinstvu, nezavisnosti i napretku. Njegove misli o Srbiji u budućem svetu zaslužuju pažnju i poštovanje”. Knjiga, objašnjava Politika, “u prvi plan postavljaja tradicionalne vrednosti pravoslavnog sveta i ulogu crkve“, te ukazuje na “ulogu i značaj Rusije i Kine u budućnosti“, zbog čega “ove dve države predvode novi svet, a Srbija i njena neposredna prošlost doživljeni su kao vesnik te promene, koji je Moskvu i Peking podstakao da jačaju svoju međunarodnu poziciju i ulogu“.

Principijelan otpor zapadnoj agresiji

Kršljanin je, kako dalje piše Politika, “bio pomoćnik Slobodana Miloševića, a uz srpsko, ima i rusko državljanstvo, koje mu je, za osobite zasluge, 2023. svojim ukazom dodelio predsednik Rusije Vladimir Putin“. Uz to je Kršljanin bio i dio Miloševićevog tima odbrane u Haškom tribunalu. Zbog čega je očito višestruko zaslužan i važan i za srpsku politiku i za Hillovog “evropejca“ Vučića. Potvrđuje to i najava za ovu knjigu na stranici izdavačke kuće Dereta: “Pod pojmom Novi svet podrazumevamo novu epohu istorije čovečanstva, koja započinje, u kojoj ulogu predvodnika ili najuticajnijih faktora imaju Rusija i Kina, a koju je inicirala Srbija, svojim principijelnim otporom zapadnoj agresiji i destrukciji. To je ujedno i kraj mnogovekovne svetske dominacije kolektivnog Zapada, i u političkom i u civilizacijskom smislu. S obzirom na pravoslavno utemeljenje Rusije, Novi svet je i ovaploćenje Novog zaveta.“

E sad, bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje američkog ambasadora u Srbiji: kako neko ko je partner SAD-a i odlučno na putu u Evropu, zapadni partner – evo sve da zanemarimo dosadašnje bliske veze i jaku suradnju u političkom, sigurnosnom, kulturnom, obrazovnom… sektoru – svojim  građanima preporučuje da čitaju o principijelnom otporu zapadnoj agresiji, o političkom i civilizacijskom kraju dominacije Zapada i to autora koji je provodio a onda i branio zločinačku politiku Slobodana Miloševića.

Ili je odgovor u izjavama ambasadora Hilla da “Sjedinjene Američke Države pokušavaju da budu od pomoći“ na putu Srbije u EU, a što podrazumijeva i “peglanje“ odnosa sa susjedima čak i ako to znači podršku prosrpskim i proruskim snagama u preuzimanju Crne Gore, formiranje zajednice srpskih općina na Kosovu iako to znači novu republiku srpsku na Balkanu, i guranje pod tepih teških tema o prošlosti u BiH uz ignoriranje međunarodnih presuda o ulozi Srbije (i Hrvatske) u ratu u BiH – brojnim zločinima i razaranju zemlje. I zatvaranje očiju pred negiranjem tih presuda u Srbiji i negiranju bilo kakve odgovornosti Srbije za ratove na Balkanu 90-tih, kao i negiranje tih presuda u BiH i od Dodika i od Čovića.

Ako bismo htjeli biti krajnje maliciozni, onda bismo rekli kako se čini da bi neko pod hitno morao informirati američke ambasade u Sarajevu i Beogradu, ako ne i u cijelom regionu, kad su već, čini se, zakazale njihove obavještajne službe – ako može Mosad ne znati za pripreme Hamasa za napad, zašto ne bi i CIA mogla biti neinformirana o onome što i s kim Putin radi na Balkanu – i kad već ne prate šta pišu mediji, o primatu koji nad SAD-om trenutno ima Rusija na Zapadnom Balkanu.

Prošlost dolazi

Možda Vučić i ostaje na evropskom putu jer od toga trenutno ima najviše koristi (iz EU fondova) i ćuti na tvrdnje američkog ambasadora da su oni partner broj jedan Srbiji, no kompletno društvo u Srbiji – od medija, preko akademske zajednice, do obrazovanja i kulture, pod jakim je ruskim uticajem, što potvrđuju brojne ankete u kojima opada podrška Zapadu, a jača naklonost i prijateljstvo Srba ka Rusiji. Što naravno nije nimalo slučajno, nego dio ozbiljnog projekta koji se provodi, ne samo u Srbiji nego na Zapadnom Balkanu.

Da nisu baš ludi svi oni koji se slažu s ovom tvrdnjom i koji Vučića vide kao izvor nesigurnosti na Balkanu potvrdila je nedavno profesorica Dubravka Stojanović objašnjavajući da “Vučić, a tu ima veliku podršku unutar srpske politike, elite i društva, nije zadovoljan rezultatima ratova koje je Srbija vodila 90-ih godina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori. On je prošle sedmice članovima Srpske Akademije nauka i umjetnosti otvoreno kazao da Srbija mora čekati da se promijene postojeći odnosi u svijetu da bi napokon riješila svoje nacionalne i državne ciljeve. A to je moguće učiniti samo novim ratovima“.

Prije nekoliko dana Stojanović je u Beogradu promovirala knjigu – koju građanima Vučić nije preporučio – “Prošlost  dolazi“, kada je rekla da “državni“ istoričari iz Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) za cilj nemaju nauku, već “podržavanje vlasti i kontrolu moći“. Ona ne vidi mogućnost da se takav pristup državnih istoričara iz SANU-a promjeni jer su “oni sve ovo i napravili“. Sadašnji udžbenici istorije, na kojima se odgajaju mlade generacije, po Stojanovićki su “slika režima Aleksandra Vučića“, posebno kad su ratovi iz devedesetih godina 20. vijeka u pitanju i njihovo slavljenje: “Ovdje se gaji kult traumatične žrtve koja čeka svoju osvetu“.

Hajde što američki ambasador i američke službe ne čitaju šta se dešava u Srbiji (i RS), ali što ne čitaju naši političari (i obavještajne službe)?! A prošlost dolazi…

Tekst je izvorno dostupan na LINKU.