All posts by : SMART Balkans

Generacije mladih osoba iz Jajca bile su sastavni dio njihovih radionica, kurseva, omladinskih razmjena i svi oni su dali svoj doprinos razvoju Centra za obrazovanje i druženje (COD), centra koji više od 25 godina kontinuirano kreira sadržaje za lokalnu omladinu i djecu.

Svaka osoba koja je odrasla u Jajcu u poslijeratnom periodu imala je direktni ili indirektni dodir s COD-om kroz neki od njihovih projekata na kojima su bili aktivni. Od različitih radionica za djecu i mlade, jezičkih i sportskih kurseva, pa sve do internacionalnog segmenta ove organizacije, COD je dao mnogo za razvoj mladih u Jajcu. Organizacije poput COD-a za mnoge mlade često su glavni izvor socijalizacije i mogu biti i jesu od velike pomoći u izgradnji formalnih i neformalnih vještina mladih, njihove socijalne i emocionalne inteligencije, pa je suvišno pričati o benefitima koje naše društvo ima od organizacija kao što je COD.

Ipak, ne bi nam bilo prvi put da svjedočimo nerazumijevanju i nebrizi koje dolazi od ljudi na čelnim pozicijama naše države. COD je samo jedna od civilnih organizacija na području Federacije Bosne i Hercegovine koja je na svojoj koži osjetila posljedice odluke Vlade FBiH o povećanju minimalne plate na 1.000 KM. Da bi se bolje razumjela pozicija u kojoj se našla ova organizacija bitno je isti moment i razumjeti i način na koji djeluju nevladine organizacije.

Veoma je mali broj slučajeva organizacija civilnog društva u Bosni i Hercegovini koje imaju obezbijeđene finansije za narednih nekoliko godina djelovanja. Većina njih finansira se putem različitih projekata putem kojih dobijaju novčana sredstva koja su limitirana sama po sebi.

Krajem 2024. COD je na skupštini usvojio budžet koji je trebao da pokrije troškove tokom cijele 2025. godine. Već 1. januara 2025. Vlada FBiH je povećala osnovicu, a time i iznos uplate doprinosa za radnike, čime je ova organizacija dovedena u tešku poziciju. Zbog ove odluke morali su donijeti neke drastične odluke koje su kao domino efekt negativno utjecale na uposlene i na opstanak organizacije.

„Neko vrijeme smo čekali da vidimo (januar do mart 1925) hoće li biti neke promjene odredbi ili hoće li se za NVO sektor ponuditi neki koraci podrške dok se ne provede tzv. fiskalna reforma. Kako se ništa nije promijenilo, a i kada smo vidjeli da smo dodatno diskriminisani uredbom Vlade FBiH kojom će subvencionirati mala i srednja preduzeća i obrte  sufinansiranjem dijela plate kako ne bi otpuštali radnike, a NVO nije ovom pomoći obuhvaćen, morali smo uraditi drastične korake kako bismo spasili rad Udruženja i ostavili personal da realizuje pravno preuzetu realizaciju projekata Udruženja“, objašnjava Samir Agić, glavni voditelj COD-a.

Centar za obrazovanje i druženje je prije nego što je donesena ova odluka Vlade FBiH imao tri uposlene osobe, od kojih je jedan bio menadžer organizacije i dvije koordinatorice projekta. Kada je odluka donesena, bili su primorani prekinuti radni odnos s menadžerom zbog izostanka sredstava za uplatu doprinosa.

„Odlučili smo da je ‘važnije’ da nam dvije koordinatorice ostanu u radnom odnosu kako bismo mogli realizovati projekte za koje imamo i pravnu obavezu da ih realiziramo do kraja kako ne bismo morali vršiti povrat već utrošenih sredstava donatorima projekata. Glavna promjena je da se osnovica izmijenila na 1.000 KM (znači – paušalna suma, a zanemarilo se da se osnovica ustvari obračunava po plaćenom radnom satu plus broj radnih sati mjesečno). U načinu obračuna ostao je isti sistem, samo su se iznosi povećali, što je dovelo do prevelikog opterećenja našeg udruženja kao poslodavca, te smo morali poduzeti mjere na štetu radnika. Uz otpuštanje radnika, nismo u stanju više isplaćivati ni tople obroke ni pomoć radnicima zbog inflacije (Uredba Vlade FBiH iz 2024) koje smo redovno plaćali u prošloj godini svim radnicima“, navodi Samir.

U većini zemalja EU doprinosi iznose 30-40 posto, dok u FBiH oni iznose 70 posto, što je apsolutno iracionalno uzimajući u obzir ekonomsku poziciju Bosne i Hercegovine u poređenju s drugim državama EU. Na naše pitanje o njegovom stavu prema preduzetnicima, Samir nam odgovara:

„Ono sto vidim u Jajcu jest da su mnogi poslodavci podigli cijene svojih proizvoda ili usluga, a kao jedan od razloga su naveli i ove nove iznose za uplatu doprinosa. Kako uslužni objekti imaju na to i pravo, i sad im je Vlada FBiH uz to doplatila razliku za svakog uposlenog koji je bio na minimalcu a da ne izvrše provjeru jesu li ti poslodavci podigli cijene proizvoda/usluga, tako da su mnogi vlasnici/poslodavci ovim i zaradili dodatno novac. Opet taj novac nije otišao radniku, nego vlasniku.“

Stvar postaje komplikovanija i iracionalnija ako uzmemo u obzir da NVO sektor nema pravo na subvenciju do 300 KM jer je ona namijenjena samo za mala i srednja preduzeća i obrte u FBiH.

„Ovom uredbom mi smo svrstani u neku vrstu kolateralne štete koja mora platiti 70 posto doprinosa za svoje radnike i bez prava na pomoć od države. Kako radimo već 30 godina tako važan društveni rad u mnogim sektorima u FBiH, ovo smatram kao najveće poniženje koje smo mogli doživjeti. Ovo čak smatram i atakom na naše postojanje, može li se tretirati da su ovakve mjere, tj. naše izuzeće iz dobijanja pomoći, plan da se mi sistemski kao NVO ugasimo, ostaje da vidimo u sljedećem periodu. Ovakva djelovanja od političke ljevice mogu slobodno reći da nisam očekivao, čak suprotno – nadao sam se većem i boljem razumijevanju i podršci našem radu i postojanju“, ističe Samir Agić.

U nastavku razgovora Samir nam iznosi druge pojedinosti koje se tiču reformi uplate doprinosa:
„Jesmo li mogli, kao i RS, imati minimalnu osnovicu 900 KM, ali da stopa doprinosa ostane nepromijenjena (oko 450 KM), je li se moglo prvo najaviti s rokom od šest mjeseci da možemo izvršiti preraspodjelu novčanih sredstava kako bismo zadržali radnike, je li se trebao izvršiti prvo popis svih pravnih lica koja će biti ugrožena ovim mjerama, posebno NVO sektor koji ima nekoliko hiljada uposlenih radnika ili neki drugi način, ostaje trajno za diskutovati.“

To što se NGO sektor u Federaciji BiH osjeća diskriminisano ovom odlukom više je nego opravdano. Glavni cilj pokretanja jedne fiskalne reforme je, po riječima vladinih službenika, bio postavljanje boljih prava radnika kao normativ na našem području, što se, u najbolju ruku, samo djelomično postiglo.

Fiskalne reforme su nužne za svako društvo koje brine o sebi jer se na ovaj način postiže stabilizacija, ali prije svega bitan je način na koji se one provode. Primjer fiskalizacije u Federaciji BiH ostavlja mnoga pitanja i greške u njenoj provedbi se uočavaju sve više kako vrijeme odmiče. Kada govorimo o civilnom sektoru, bitno je naglasiti da su ovo organizacije koje nemaju mogućnost sticanja profita, što bi za Vladu Federacije BiH trebalo da bude dobar razlog za drugačiji tretman.

Ono što dodatno gradi nepovjerenje u ovu vladu jest odsustvo dijaloga između vlasti i predstavnika civilnog sektora koji nisu bili uključeni u ovaj proces, a kako smo vidjeli na primjeru COD-a itekako ih se tiče sve navedeno.

Tekst je izvorno dostupan OVDJE

Vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine najavom fiskalnih reformi obrušila se na nevladin sektor u našoj državi koji je na klimavim nogama već dugo vremena. Teme poput ove nemaju svoje mjesto u javnom diskursu.

Uprkos teškom položaju NVO sektora u Bosni i Hercegovini, i dalje postoje oni koji imaju istrajnost u pružanju prostora, sigurnosti i prilika mladim ljudima. Postojanje organizacija kao što je ova sigurno je jedan od preduslova za pokretanje promjene koja se temelji na obrazovanju i targetiranju pravih problema s kojima se suočava bosanskohercegovačko društvo. Jedna od takvih organizacija je i Omladinsko udruženje REaktiv iz Zenice koje kao glavni cilj ima jačanje omladinskog aktivizma i angažmana u društvu.

Njihova priča je počela skromno, uz dozu neizvjesnosti i bez konkretne infrastrukture, kao i kod većine nevladinih organizacija na prostoru Bosne i Hercegovine.

„Najveći izazov na samom početku bio je nedostatak znanja i iskustva. Upornošću, mladalačkom znatiželjom, ali i hrabrošću uspjeli smo se nametnuti kao relevantan partner u lokalnoj zajednici. Postojali su i drugi problemi, ali koje smo rješavali upravo zahvaljujući znanju i iskustvu koje smo stjecali tokom cijelog tog procesa. Na samom početku udruženje nije imalo nikakvu infrastrukturu, sisteme rada, planove, ili bilo šta drugo. Postojala je samo volja i entuzijazam, ali očigledno je i to dovoljno na početku kako bi priča nastavila trajati“, objašnjava nam Aldin Alić, osnivač udruženja REaktiv iz Zenice.

Pozicioniranje u lokalnog zajednici kao relevantan akter u ovom domenu nije bio lak zadatak. Ono što je bilo ključno u samim počecima jest izgradnja povjerenja i razbijanje sumnje koja nekako prirodno postoji u lokalnim zajednicama kada je riječ o NVO sektoru u našoj državi. Bitnu ulogu u razbijanju sumnje odigrala je Gradska uprava Zenice, koja je ustupila prostor za potrebe mladih, a redovno finansiranje je također jedan pozitivan aspekt koji olakšava djelovanje.

Pored lokalne podrške, za određen dio njihovih aktivnosti finansije su dolazile od međunarodnih donatora. Nažalost, obustavljanje ovih izvora REaktiv iz Zenice dovelo je u nepovoljan položaj, i kao i kod drugih nevladinih organizacije u ovom momentu, te je i ovo udruženje iz Zenice moralo revidirati planove za 2025. godinu. Danas udruženje REaktiv ima uposlenu samo jednu osobu na ugovoru o radu s punim radnim vremenom.

„U protekle tri godine najznačajniji donatori bili su Ambasada SAD-a i USAID, ali od februara ove godine svi projekti koji su finansirani od ovih donatora su obustavljeni, što je zajedno s Uredbom Vlade Federacije BiH o minimalnoj plati značajno utjecalo na naš rad. S obzirom na to da je riječ o lokalnom udruženju koje ima ograničene ljudske kapacitete, gubitak najvećeg donatora i povećanje fiksnih troškova uzrokuje da doneseni planovi moraju biti revidirani. Trenutno smo upravo u toj fazi gdje radimo prilagodbu u okviru našeg tima kako bismo nastavili uključivati mlade u procese kreiranja aktivnosti za njih“, objašnjava nam Alić.

Po Alićevim tvrdnjama, lokalna vlast je uradila sasvim dovoljno i red je na vlast kantonalnog i federalnog nivoa za pokazivanje interesovanja za pitanje nevladinih organizacija koje su pogođene fiskalnom reformom i drugim neočekivanim okolnostima.

„Da bi takvi prostori dugoročno bili održivi i na raspolaganju mladima, neophodno je veće učešće svih nivoa vlasti, posebno u ovim okolnostima kada se i najveći donator povukao. Moguće je da će se drugi donatori privremeno uključiti i podržati programe koji su finansirani od USAID-a, ali dugoročno je neophodno da prostore za mlade podržavaju različiti nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini. Modeli kako uspostaviti finansiranje postoje, a mi u narednom periodu planiramo započeti razgovore s predstavnicima ovih nivoa vlasti kako bismo pronašli zajedničko rješenje koje će osigurati postojanost, a onda pratiti i opravdanost postojanja ovih prostora za mlade“, ističe Alić.

Na pitanje s kakvim izazovima se REaktiv sada suočava, od Alića smo dobili sljedeći odgovor:
„Najveći izazov sada predstavljaju ljudski kapaciteti jer smo gubitkom ključnog donatora, ali i povećanjem ovih fiksnih troškova bili primorani smanjiti naš tim, što se automatski odražava na operativni rad i djelovanje na terenu. Pored ovih izazova, primjetno je da nedostaje nove mlade pokretačke snage u društvenom aktivizmu. U formalnim sistemima obrazovanja, u kućama, a onda i među mladima se ne priča o djelovanju u korist društva kao nečemu što je dio obaveza nas kao građana. Kao posljedicu toga dobijemo vrlo mali broj mladih, u ovom slučaju mislim na mlade između 16 i 19 godina, koji samoinicijativno pokazuju želju za društvenim angažmanom, za borbu protiv nepravde. Druga ozbiljna posljedica je pasivizacija društva. Sve zajedno čini nas letargičnim i nesigurnim da možemo promijeniti bilo kakvo stanje. Tako da, ako mlada osoba pokaže interes za društvenim angažmanom, mi kao roditelji, nastavnici, omladinski radnici ne smijemo to sputavati, nego bismo trebali njegovati. Sutra će ta mlada osoba potencijalno za sve nas napraviti bolje društvo.“

Ono što je posebno pogodilo nevladin sektor jest da on uopšte nije uključen u pomoć koju je Vlada Federacije BiH osigurala. Ironija je još veća ako uzmemo u obzir da je ovdje riječ o neprofitnim organizacijama od kojih društvo ima veliku korist, ali nažalost na našim prostorima ovakve aktivnosti još uvijek nisu prepoznate kao ključne.

Ako dodamo i to da nevladin sektor trenutno uopšte nema predstavnika koji bi služio kao posrednik na relaciji Vlada FBiH – NVO, stvar postaje još kompleksnija. S druge strane, Udruženje poslodavaca FBiH, koje je jedino i uključeno u dogovore, nije udruženje koje zastupa NVO sektor i samim tim ne predstavlja niti može predstavljati NVO.

Potrebno je razumijevanje društvenog utjecaja koje ustvari NVO sektor ima, a koje očigledno ne postoji.

Tekst je izvorno dostupan OVDJE

Fiskalna reforma, koja je stupila na snagu 1. januara 2025, civilnom društvu na području Federacije BiH zadala je udarac i poteškoće u svakodnevnom funkcionisanju. Okolnost koja dodatno otežava ionako tešku situaciju za NVO sektor jest nemar prema njima koji se ogleda u istom tretmanu kao prema kompanijama koje su orijentisane isključivo na zaradu.

Udruženje građana osoba s invaliditetom „Lotos“ iz Tuzle postoji od 1997. godine i osnovano je kao udruženje građana s invaliditetom koje kao glavni cilj ima promociju prava osoba s invaliditetom i izgradnji inkluzivnog društva. S druge strane, nije potrebno dodatno objašnjavati koliko je društvena svijest o osobama s invaliditetom (ne)izražena u Bosni i Hercegovini, a još manje je potrebno išta napisati o brizi države prema ovoj društvenoj skupini. Tačnije rečeno, nepostojanje društvene svijesti o ovom pitanju samo se nadovezuje na politiku u Bosni i Hercegovini čijoj toksičnosti također nije potrebno davati nove opise.

Ipak, tuzlansko Udruženje „Lotos“ radi na projektima bitnim za bosanskohercegovačko društvo i one najpogođenije u njemu. Fiskalna reforma koja je stupila na snagu 1. januara ove godine samo je još jednom pokazala nebrigu političkog segmenta u Bosni i Hercegovini.

„Odluka Vlade FBiH o povećanju neto minimalne plaće na 1000 KM pogodila je preduzeće čiji smo jedini osnivač i vlasnik na način da je bitno utjecala na poslovanje preduzeća, a što je rezultiralo otpuštanjem sedam radnika s invaliditetom. Razlozi za otpuštanje bili su vezani za potrebu osiguravanja dodatnih finansijskih sredstava koja poslovanjem preduzeće nije bilo u mogućnosti obezbijediti, a što je direktno prouzrokovano odlukom Vlade o povećanju minimalne plaće“, ističe Suvad Zahirović, direktor Udruženja građana Informativni centar za osobe sa invaliditetom „Lotos“.

Agonija ovog udruženja ovdje ne završava. U nastavku razgovora Zahirović nam objašnjava kako je zbog ovakve odluke njihovo preduzeće „kažnjeno“ od Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom FBiH uskraćivanjem mogućnosti apliciranja na projekte Fonda u naredne tri godine. Zahirović smatra da je ovo primjer diskriminirajućeg odnosa prema preduzeću koje nije prouzrokovalo gubitak posla za sedam osoba s invaliditetom svojom krivicom.

„Dodatno, diskriminirajuće je i to da jedino organizacije civilnog društva nisu dio Vladinog programa podrške poslodavcima da trenutnu situaciju prevaziđu, a treba uzeti u obzir da se ne radi o malom broju uposlenih u sektoru u Federaciji Bosne i Hercegovine“, nastavlja Suvad Zahirović.

Nakon svakog obraćanja Fondu, Udruženje „Lotos“ je uvijek dobijalo isti odgovor, čime zaključuju da Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom nije spreman promijeniti svoju odluku, tvrdi Zahirović.

Tekst je izvorno dostupan OVDJE.