Mjerenja pažnje javnosti tokom istraživanja pokazala su veoma značajnu reakciju, ali i angažman odgovornih na iznalaženju manjkavosti u lancu prevencije i zaštite, te angažman da se ponude moguća rješenja.
U nastavku teksta izdvajamo izjave nekih od sagovornika u serijalu tekstova, a koje govore o mogućim poboljšanjima, počevši od hodograma postupanja institucija nakon prijave nasilja u porodici, zakonskog aspekta cijele priče, kapaciteta centara za socijalni rad, do ekonomskog osnaživanja i pomoći žrtvama tokom oporavka od traume.
Uz podršku projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan, od 1. septembra 2023. godine neovisni internet portal iz Tuzle Megafon.ba, provodi kampanju/istraživanje pod nazivom „Pravo i(li) pravda za žrtve nasilja u porodici“.
Pod sloganom STOP FEMICID do sada je objavljeno 12 tekstova planiranih istraživanjem, koje prate brojne reakcije publike, sagovornika i onih koji su involvirani u proces. Sudeći prema ovim reakcijama sadržaj je izazvao veoma značajnu pažnju.
Kampanja je ukazala na manjkavosti u lancu prevencije nasilja u porodici, odnosno, femicida, ali i iskristalisala moguće odgovore sistema na krizne situacije.
Kampanja ima još jednu značajnu dimenziju, pokazala je da mediji igraju veoma važnu ulogu u društvenim procesima, da mogu uticati na javnu svijest o određenom problemu. Također, da ozbiljne, analitički i profesionalno, bez senzacionalizma obrađene teme, itekako mogu izazvati reakciju šire društvene zajednice.
Tekstove možete čitati na Megafon.ba/Megafon Online. Pregledi na društvenoj mreži Facebook su ogromni, tekstove je zaista pročitalo, što pokazuje zadržavanje publike na sadržaju, više od 13.000 ljudi, 115 puta su tekstovi (do sada) dijeljeni na društvenoj mreži Facebook, uz reakcijae u vidu lajkova u više od 8.000 slučajeva.
Istraživanje podržano u okviru Ad Hoc grantova Smart Balkans je planirano s ciljem da se detektuju eventualne manjkavosti sistema, međutim, istraživanje Megafona je dostiglo stepen više u rezultatima pa su tekstovi ponudili i moguća rješenja koja su primjenjiva.
Navest ćemo neke od primjera koje su iznijeli sagovornici Megafon.ba u serijalu do sada objavljenih tekstova.
Trostruko ubistvo u Gradačacu koje je počinio Nermin Sulejmanović, odnosno femicida nad svojom nevjenčanom suprugom Nizamom Hećimović, odmah je pokrenulo rad odgovornih u lancu zaštite žrtava, na izmjenama hodograma postupanja u kritičnim situacijama.
Jedna od sagovornica u tekstovima Megafona, Danijela Huremović, voditeljica Sigurne kuće u Tuzli, kaže između ostalog da „što hitnije treba pristupiti ubrzanju procedure dokazivanja krivičnog djela nasilja u porodici koje može polučiti određene kazne za počinioce. To podrazumijeva ozbiljnost pristupanju prijavi nasilja u porodici i sigurnost za žrtvu, poruku da je sistem odmah, hitno i adekvatno odgovorio. A, također je to i poruka počiniocu da ne može baš tako da se ponaša, kako je mislio da može“, kazala je Huremović.
Predsjednik Općinskog suda u Tuzli, Muhamed Tulumović upozorio je na činjenicu da su propisi iz oblasti stari deceniju i da ih treba mijenjati. Također, kazao je u intervjuu za Megafon da je pokušao s kolegama bar unaprijediti trenutne procedure.
„Došao sam na ideju, a taj prijedlog sam iznio i predsjednici krivičnog odjela i sudijama tog odjela koji su prihvatili tu ideju, da se ti predmeti odmah uzimaju i odmah rješavaju. Primjerice, zakazat će se prvo ročište i na tom ročištu će se odmah odrediti koliko treba dana da se završi taj predmet, odnosno, suđenje će trajati u kontinuitetu bez odlaganja ročišta na duži period. To se zove suđenje „dan za dan“. Tako se isto rade predmeti korupcije i organiziranog kriminala. I mi zaista imamo sada samo 14 nezavršenih predmeta nasilja u porodici“, kazao je Tulumović.
Također, vrijedno je pažnje u eventualnim sistemskim izmjenama, i pitanje koje je postavila Amira Avdić, predsjednica Udruženja žena „Srce i duša“ iz Prokosovića kod Lukavca, a to je zašto žena ide iz svog doma u sigurnu kuću, a muškarac ne mora, te zašto žrtva mora da prolazi najteži dio procedura nakon što prijavi nasilje.
„Mehanizmi, načini, zakoni, sve to kod nas postoji, ali se ne primjenjuje. Nego se gleda, prema kome se primjenjuje. Imamo mi postupke kako treba zaštiti žrtvu. Ali, treba da postoji sinergija. Ne mora ona lično ići da prijavi, da prolazi neke procedure. U slučaju Nizame Hećimović, kada se sklonila u porodicu, niko se više nije njom bavio. Ne smije se dogoditi da žena mora da hoda od jedne do druge institucije da priča šta joj se dogodilo, a on slobodno hoda i ponaša se kako hoće. Valjda treba i drugu stranu ispitati“, kazala je Avdić.
Jedna od važnih karika u lancu pomoći žrtvama su centri za socijalni rad. U dosadašnjem dijelu serijala Megafona razgovarano je sa odgovornima u centrima za socijalni rad u Gradačcu, Tuzli i Kalesiji. Svi sagovornici/ce upozoravaju na nedostatak ljudskih kapaciteta centara, odnosno, preopterećenost uposlenika obavezama iz federalnih zakona o raznim pravima građana na socijalnu pomoć.
Rješenje koje nude je zapošljavanje stručnjaka kojima bi rad sa žrtvama nasilja u porodici bio uža oblast. U slučaju Kalesije, počeli su sa implementacijom jednog od ponuđenih rješenja. Naime, u Općinskom vijeću Kalesija usvojena je inicijativa da pri Centru za socijalni rad Kalesija osnuju odjel za predbračno savjetovalište.
U Gračanici je nevladin sektor, u saradnji sa Gradskim vijećem pokrenuo brojne korake, pa pored „panika tastera“ na web stranici Grada, rade na rješenju za žrtve koje možda nemaju pristup internetu. Koordinatorica tamošnje neformalne Lobi grupe žena Gračanice, Larisa Suša, govorila je o ideji na čijoj praktičnoj već rade, da se u lokalnim zajednicama postave sandučad za prijave nasilja u porodici.
„Sve što smo do sada uputili, konstruktivne prijedloge, svi su usvojeni. Ne uvijek u obliku kakav mi želimo, ali su usvojeni. Svaka vlast ‘na prvu’ kaže za nešto da ne može. Ali, kada vi deset puta idete i uporno radite, kad si toliko ‘dosadan’ i argumentuješ određene stvari, onda ljudi jednostavno vide da za to što tražiš ima potrebe. I kad nastupiš s argumentima i dobrom voljom, niko te neće odbiti. Vidimo da već ima pomaka na terenu”, kaže Suša.
Zastupnice u Skupštini Tuzlanskog kantona, Amra Nadarević Vodenčarević, Silva Banović i Mirela Memić, mada su iz različitih političkih stranaka, pripadnice su neformalne grupe žena unutar Skupštine TK, koje nastoje, kako je kazala jedna od sagovornica, temu femicida „držati vrućom“.
Iznijele su brojne načine kako bi se ova problematika rješavala, od najava formiranja određenih ustanova, izmjena zakona, posebno strožije kaznene politike, koja bi sezala i do oduzimanja poslovne sposobnosti počiniteljima nasilja u porodici i krivičnih djela iz te oblasti.
Istraživanje Megafona „Pravo i(li) pravda za žtve nasilja u porodici“ traje do kraja novembra i podrazumijeva objavu još tri teksta iz serijala istraživanja, te završnog osvrta na rezultate istraživanja, primarno na značaj medijske kampanje koja dodatno animira nadležne da se bave temama koje se uglavnom „guraju pod tepih“.
