Da pokušamo razjasniti: ministar Hurtić nije nadležan za to šta rade agentice u Strasbourgu iako je taj ured u njegovom resoru, i on nema ništa s nelegalnim imenovanjima, kako tvrdi DF, iako im je mandat produžilo Vijeće ministara u kome je i Hurtić. Hurtićeva zamjenica Jurišić privatno je nastupala i zbog toga ministar nema odgovornosti, a ni zamjenica. Vijeće ministara nikada nije zauzelo stav o predmetu Kovačević, ali je Krišto Evropski sud obavijestila da jeste i tražila da se preispita ova presuda.
Samo nekoliko dana nakon što je objavljeno da je petočlano vijeće Evropskog suda za ljudska prava prihvatilo zahtjev bh. agentica i predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto da se predmet Slaven Kovačević protiv BiH proslijedi Velikom vijeću na razmatranje, te kako je u cijelu priču po Plenkovićevim instrukcijama bila uključena i generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić koja je kod sudija Evropskog suda lobirala za “hrvatsku stvar“ (uz informacije da su se za ove usluge nudile funkcije u institucijama Evropske unije za najmanje dvoje sudije među kojima je i slovenački sudija Marko Bošnjak), visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt najavio je obraćanje javnosti.
Piše: Dženana Karup Druško za Slobodnu Bosnu
I poručio: “Ako vi ne promijenite Izborni zakon, ima čovjek koji će to učiniti!“ Naglasio je da rezultate želi vidjeti u naredne dvije-tri sedmice, a ako to “ne učinite onda svi znaju da postoji jedna osoba koja ima nadležnost i ovlaštenja da donese izmjene Izbornog zakona“.
Ono što Schmidt očito potpuno ignorira, i što ga u maniru autokratskih vladara uopće ne zanima, je činjenica da Evropski sud za ljudska prava ima “nadležnost i ovlaštenja“ da donese odluke koje zahtjevaju izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
Žalosno je da je Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu dosad donio sve odluke vezano za Izborni zakon BiH koje se odnose na cijelu državu, a znače jačanje građanskog uređenja i poštivanje prava svih njenih građana, za razliku od Schmidtovih odluka kojima je jačao etničko uređenje i protežirao interese HDZ-a u Federaciji BiH a što je rezultiralo brojnim protestima građana.
U svom javnom obraćanju, na kome je bilo zabranjeno prisustvo novinara ali ne i kamera (praksa nepoznata u Evropi koja se kune u slobodu medija), visoki predstavnik je najavio tehničke promjene Izbornog zakona kojima će, kako je rekao “jačati demokraciju“, “biti unaprijeđen izborni proces“ i koji će, ma šta to značilo, unaprijediti “integritet izbornog procesa“.
Na stranu, što nije baš najjasnije kakve veze imaju tehničke promjene Izbornog zakona s mandatom OHR-a kome je prioritetno zadatak, prema zvaničnoj stranici OHR-a, provedba Dejtonskog sporazuma, a s razvojem tog mandata i “usmjeravnje aktivnosti na uspostavi vladavine prava, što je početna točka i ključni uvjet za napredak u svim drugim oblastima reforme“ – početak i kraj vladavine prava su sudske odluke, a iznad lokalnih su presude međunarodnih sudova. Mandat u OHR-u, ne da Schmidtu dozvoljava da ignorira te presude, nego kao što vidimo obavezuje ga da provodi aktivnosti za unaprjeđenje i uspostavu vladavine prava.
Schmidtovu odgovornost ne umanjuje to što se krije iza lokalnih političara, ili tumačenja da on ne može mijenjati Ustav BiH, jer onog trenutka kad se upustio u objašnjenje evropskih presuda i pritisak da se zamjeni sudija Vehabović u Strasbourgu, i to u izvještaju Vijeću sigurnosti BiH, Schmidt se ne samo svrstao na jednu stranu, nego i doveo u pitanje vladavinu prava koja implicite zahtjeva presude Evropskog suda za ljudska prava, a ne opravdanja zašto se one ne mogu provesti.
Podsjetimo kako je na sličnu izjavu američkog ambasadora reagirao Miro Lazović: “Neka oprosti gospodin Michael Murphy, američki ambasador u BiH ali bi bilo bolje da nije ni komentarisao presudu Suda za ljudska prava iz Strazbura po apelaciji Slavena Kovačevića. Svojim stavom samo je ohrabrio protivnike presude, pogotovo Čovića i Dodika, a lidere TROJKE oslobodio odgovornosti jer oni bi kao htjeli implementirati presudu ali to neće njihovi koalicioni partneri HDZ i SNSD”.
Razvaljivanje presude
Neposredno nakon Schmidove “odlučne“ najave izmjena Izbornog zakona BiH, oglasio se i Slaven Kovačević podižući veliku prašinu u javnosti pitanjima: “Da li mi to Trojka radi nešto iza leđa? Da li mi to ministar Hurtić radi iza leđa? Da li mi neke druge sile rade, da li mi OHR radi iza leđa?“
Kovačević je naglasio da se Hrvatska jako petlja i da zna imena ljudi iz OHR koji su na telefonskoj liniji sa Strasbourgom u vezi presude.
A rekao je i da je “dobio informaciju da su samozvane agentice obavile razgovor sa zamjenicom ministra za ljudska prava i da im je ona dala punu podršku.
To je Duška Jurišić. Ako je to tačno, onda moram pitati Našu stranku je li vaš stav da vaša ministrica ide na razvaljivanje Presude Kovačević?”
Nakon ovih tvrdnji Klub Demokratske fronte u državnom parlamentu uputio je poslanička pitanja ministru za ljudska prava i izbjeglice Sevlidu Hurtiću oko aktivnosti zamjenice ministra Duške Jurišić koje se odnose na njeno davanje podrške agenticama u podrivanju presude u predmetu Kovačević.
Među pitanjima koja su postavljena ministru Hurtiću su i sljedeća: “Da li ste upoznati sa činjenicom da je vršiteljica dužnosti Monika Mijić imenovana tri puta za redom za vršitelja dužnosti agenta Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava, odgovarajućim rješenjima Vijeća ministara (Službeni glasnik BiH 81/19, 6/21 i 35/21) što je u suprotnosti sa članom 55a Zakona o upravi Bosne i Hercegovine koji eksplicitno i nedvojbeno utvrđuje da se isto lice može imenovati za vršitelja dužnosti na period od tri mjeseca, sa mogućim samo jednim produženjem na dodatna tri mjeseca? Da li ste upoznati sa činjenicom da je Monika Mijić kao nezakonito imenovano lice treći put za redom, jedan od potpisnika zahtjeva za upućivanje presude „Kovačević protiv Bosne i Hercegovine“ prema Velikom vijeću Evropskog suda za ljudska prava i ako ste upoznati s time, šta ćete poduzeti u tom smislu, kako bi se otklonila šteta po demokratiju i ljudska prava u Bosni i Hercegovini i po ugled države…?
Da li ste upoznati sa činjenicom da je Jelena Cvijetić, vršitelj dužnosti agenta pred Evropskim sudom za ljudska prava, na 22. sjednici Vijeća ministara od 7. septembra 2023. godine, imenovana za pravobranioca/zamjenika pravobranioca Bosne i Hercegovine i to rješenjem koje stupa na snagu danom donošenja, te da je to isto lice i pored toga, ipak, potpisalo zahtjev za upućivanje presude „Kovačević protiv Bosne i Hercegovine“ prema Velikom vijeću Evropskog suda za ljudska prava i to 19. septembra 2023. godine, što je pravno neutemeljeno iz više razloga? Ako ste upoznati sa ovom činjenicom šta ste poduzeli ili šta ćete poduzeti iz vaše nadležnosti i da li ste o tome obavijestili ili namjeravate obavijestiti Evropski sud za ljudska prava?“
Nadležni za svoje nadležnosti
Ministar Hurtić nije smatrao da se treba oglasiti o ovom za državu itekako važnom pitanju, kao ni zamjenica a ni Naša stranka. Umjesto toga iz Hurtićevog Ministarstva je upućeno saopćenje u kome navode da sve što Duška Jurišić iznosi su njeni lični stavovi, jer je uposlenicima, pa tako i njoj, zabranjeno nastupati u ime Ministarstva.
U saopćenju nema odgovora oko njenih “aktivnosti“ s agenticama i njene uloge u podrivanju presude Kovačević. Što se tiče agentica, u Ministarstvu koje je nadležno za ovaj ured u Strasbourgu, nisu ni za to krivi jer su oni “legalitet rada agenata u Uredu agenta Vijeća ministara za zastupanje pred Evropskim sudom za ljudska prava iskazali kroz informacije koje su u više navrata upućivane Vijeću ministara na razmatranje, ali nikada nisu dospjele na dnevni red sjednice“.
U najkraćem ni ministar, ni njegova zamjenica, ni Ministarstvo ne odgovaraju ni za šta i nisu ni za šta krivi. Ko onda jeste? I šta jeste u nadležnosti ministra i zamjenice?
Podsjetimo da ovo ministarstvo, nadležno za agentice u Strasbourgu, nije reagiralo ni na dopis Krišto Evropskom sudu. Hurtić je u Vijeću ministara na poziciji koja pripada Bošnjacima, s tim da je njega predložio Dodik, a Jurišićka je imenovana na prijedlog Naše stranke. Na dopis Krišto reagirao je ministar Helez navodeći da je Krišto iznijela lični stav, jer Vijeće ministara BiH nikada nije zauzelo stav oko predmeta Kovačević jer ga je upravo Krišto skinula s dnevnog reda.
Da pokušamo pojasniti sve ovo: ministar Hurtić nije nadležan za to šta rade agentice u Strasbourgu iako je taj ured u njegovom resoru i on nema ništa s nelegalnim imenovanjima, kako tvrdi DF, iako im je mandat produžilo Vijeće ministara u kome je i Hurtić. Hurtićeva zamjenica Jurišić privatno je nastupala i zbog toga ministar nema odgovornosti, a ni zamjenica.
Vijeće ministara nikada nije zauzelo stav o predmetu Kovačević, ali je Krišto Evropski sud obavijestila da jeste i tražila da se preispita ova presuda.
Na to je reagirao jedino Helez dopisom Sudu da je tolični stav Krišto. A onda su “advokatice BiH“ tražile od Suda da preispita odluku. Ko je agenticama produžio mandate i na osnovu čega? Ko ih je ovlastio da u ime države traže preispitivanje odluke, kad to koliko vidimo nije država, osim zamjenice resornog ministra koji tvrdi da je ona to uradila privatno?
Ovo teško da je jasno ikome, osim što je očito da bi se ovim ozbiljno morali pozabaviti tužitelji jer se čini da se radi o zloupotrebama pozicija i moći, neradu i neodgovornosti. Ili je sve “po zakonu“, samo se to baš iz svega navedenog i ne vidi. U tom slučaju kao što reče Kovačević neka izađu i poštenu kažu zašto razvaljuju presudu?!
U interesu Hrvetske, HDZ-a i SNSD-a
Možda je odgovor upravo u presudi. Podsjetimo, Evropski sud je, po pisanju istrage, utvrdio da je sadašnji politički sistem BiH etničku zastupljenost učinio važnijom od političkih, ekonomsko-socijalnih i drugih pitanja, te je pojačao etničke podjele u državi i potkopao demokratski karakter izbora, te da su “konstitutivni narodi privilegovani”.
Dalje, posebnu pažnju Sud je posvetio i nadležnostima Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.
______________________________
Sudije konstatuju da bi postojanje Doma naroda PS BiH bilo prihvatljivo ako bi se ovlasti Doma naroda ograničile na precizno definiran vitalni nacionalni interes kontitutivnih naroda, a ne na odobravanje svih zakona.
______________________________
Sud u presudi predlaže nekoliko rješenja za Dom naroda. Prvo rješenje je – reduciranje ovlasti Doma naroda. Drugo moguće rješenje je – ukidanje Doma naroda i etničke interese štiti u okviru Predstavničkog doma. Treće rješenje – zadržati Dom naroda u sadašnjoj formi uz omogućavanje učešća u njegovom radu svim građanina.
Sud, dalje, navodi da predstavnici naroda u Domu naroda moraju predstavljati pripadnike tog naroda sa cijele teritorije države, a ne samo njenih pojedinih dijelova. Etničko, navodi Sud u Strazburu, ne može i ne smije prevladati političko predstavljanje. Ono mora biti sekundarno.
I to je suština presude koju ruše bh. agentice u Strasbourgu koje su poručile da su one “advokati države“.
Država bi trebalo da je Bosna i Hercegovina, no kako je pisao Klix: “Sudeći po izjavama zvaničnika Hrvatske, premijera i predsjednika, u interesu je nama susjedne zemlje, ali i domaćih političkih snaga SNSD-a i HDZ-a, da se Bosna i Hercegovina, odnosno Vijeće ministara, preko Ureda agenta žali na presudu i pokuša oboriti odluku Evropskog suda, jer ona osporava privilegovani politički položaj koji imaju konstitutivni narodi u postojećem sistemu, kako je to zaključio Sud.“
I to je ta presuda koja je po Schmidtu izazvala “oštre reakcije“ u Bosni i Hercegovini i koja bi ukoliko, kako on kaže, bila potvrđena “mogla dodatno podijeliti političke stranke u BiH“.
Ironija je da ova presuda za građansku BiH znači više od svih odluka Chtistiana Schmidta i da je njegova najava izmjena Izbornog zakona izazvala oštrije reakcije od presude Evropskog suda.
Međutim, zaboravlja se da to nije prva presuda koja traži izmjene Izbornog zakona BiH i da se one prethodne ne mogu nikako osporiti, a Bosni i Hercegovini ostaje obaveza da ih provede. Naravno, da je presuda Kovačević jasnija i jača za građansku državu od prethodnih, ali sve i da “advokatice Bosne i Hercegovine“ uspiju, uz “lobiranja sa strane“ i prećutnu podršku iz BiH (uz “izdvojeno mišljenje“ ministra Heleza), uskratiti ista prava svim građanima, ostaju presude Sejdić-Finci, Zornić, Pilav… Kao i mogućnost podnošenja novih tužbi jer Ustav Bosne i Hercegovine jeste diskriminatorski prema svima koji se ne izjašnjavaju etnički, ali i prema manjinama među kojima su Jevreji, Romi… (Možda neko informiše Netanjahua i Izrael da je njihov prijatelj Čović ključni nositelj osporavanja evropskih presuda kojima bi Jevreji u BiH imali građanska prava koja im pripadaju) Niti jedan građanin kome se uskraćuju njegova prava ne može se osjećati sigurno u BiH, pogotovo ako to podržavaju nosioci vlasti, a afera oko presude Kovačević raskrinkala je sve u BiH, pogotovo “građanske“ stranke.
Sva prašina koja se podigla oko presude Evropskog suda u slučaju Kovačević, podsjeća na žestoku kampanju u vrijeme kad je Haški tribunal donosio pravosnažnu presudu u slučaju Prlić i drugi.
Kampanja koju je predvodila Hrvatska s HDZ-ovima Hrvatske i BiH bila je usmjerena na obaranje te presude, kao da će se time izbrisati i prethodne presude u kojima je utvrđeno da je Hrvatska učestvovala u međunarodnom konfliktu u BiH, dakle bila agresor. Niti su u Haagu izbrisane presude protiv Hrvatske, a niti u Strasbourgu iko može izbrisati presude u kojima je jasno šta se i kako mora mijenjati u Ustavu Bosne i Hercegovine.
Tekst je izvorno dostupan na LINKU.
