Konferencija i panel diskusija „Na putu održivog mira: Iskustva, lekcije i izazovi” u organizaciji Udruženja Mreža za izgradnju mira održana je jučer u Sarajevu uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan koji implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) BiH, sa partnerskim organizacijama Center for Research and Policy Making (CRPM) Sjeverna Makedonija i Institute for Democracy and Mediation (IDM) Albanija, a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Nerzuk Ćurak, profesor mirovnih studija naveo je da negativni mir, stanje koje je samo odsustvo nasilja, nije rješenje za bh. društvo.
„Ohrabrujem sve da nastave sa debatama o tome kako unaprijediti mir u Bosni i Hercegovini, kako otići dalje od negativnog mira koji znači samo odsustvo nasilja, nego da gradimo jedno dobro, mirno društvo koje uključuje slobodu i pravdu. To nije moguće bez ovakvih diskusija koje će postati naša svakodnevica, koje će oteti javni trg od nasilja i nacionalista. Nije lako bez značajne podrške i ovo je moj apel da ni Mreža za izgradnju mira ni drugi ne odustanu od traženja saveznika za izgradnju jednog dobrog, inkluzivnog, pozitivnog i mirnog društva u Bosni i Hercegovini“, kazao je Ćurak.
Nikola Vučić, novinar i istraživač podsjetio je da je pozitivan i održivi mir moguće izgraditi samo saradnjom svih grupa koje imaju pozitivan odnos prema Bosni i Hercegovini.
„Na putu održivog mira očigledno stoje različiti faktori koji pokušavaju održati status quo u Bosni i Hercegovini i pokušavaju preko statusa quo i negativnog mira priskrbiti korist, prevashodno političku, institucionalnu ali i materijalnu. Na konferenciji smo utvrdili da, unatoč svim tim elementima koji stoje na putu održivog mira, grupe koje imaju pozitivan odnos prema Bosni i Hercegovini i njenoj budućnosti mogu zajedničkim snagama sarađivati, kako bi se glasovi onih destruktivnih faktora minimizirali. Dakle, strategija je jasna, raditi na terenu i aktivno zagovarati rasprave o miru kako bismo mir učinili živim i aktivnim na svakom pedlju Bosne i Hercegovine“, kazao je Vučić.
Sunita Dautbegović Bošnjaković, menadžerica projekta Foruma Civilna mirovna služba kazala je da postoji kapital izgradnje mira, a koji je zasluga cijelog civilnog društva. Taj kapital je, navela je Dautbegović Bošnjaković, potrebno prevesti u zvanične državne politike.
„Mirovni događaji općenito su jako važni za Bosnu i Hercegovini kako bi stalno stavljali u fokus da mir možda treba biti najvažnije državno pitanje. Važno je i za mirovnu zajednicu da se reflektujemo, da se čujemo međusobno i da imamo taj zajednički prostor. 28 godina poslije možemo reći da je civilno društvo, gdje mislim i na medije, i akademsku zajednicu i aktiviste i aktivistice, stvorilo jedan kapital u kontekstu izgradnje mira. Da oni to nisu radili, pitanje je na šta bi naša zemlja danas ličila. Imamo mnogo primjera pozitivnih iz prakse, koje mislim da možemo primijeniti u izgradnji mira i biti ponosni što smo u toj izgradnji mira sagradili jednu tako važnu zajednicu aktivista i aktivistica i ostvarili rezultate, ali ono što trebamo još više insistirati je da to ne ostanu alternativni rezultati, alternativni narativi, nego da nađu put do institucija, do države, koje na kraju krajeva imaju odgovornost prema miru i da oni to unesu u zvanične politike izgradnje mira“, izjavila je Dautbegović Bošnjaković.
Almasa Salihović, PR Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari napomenula je da je edukacija ključ u izgradnji održivog mira.
„Govorilo se najviše o genocidu u Srebrenici večeras, i govorila sam i o tome kolika je uloga Memorijalnog centra Srebrenica u održivom miru, i pomoći kako doći do istog. Memorijalni centar na nivou Bosne i Hercegovine ne može možda mnogo ni učiniti u održivom miru, ali ono na čemu možemo raditi je edukacija, i smatram da ovakvi događaji mogu edukovati ljude i bitno je da se kažu prave riječi. Svi stoje uz ovu poruku, do održivog mira možemo i moramo doći svi zajedno i to je jedini put kojim moramo ići u našoj državi“, kazala je Salihović.
Suočavanje s prošlošću i izgradnja mira na Zapadnom Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini, još predstavlja izazov za vladine i nevladine organizacije, ali i za mirovne istraživače i aktiviste. Različiti modaliteti su u protekle tri decenije primijenjeni kako bi “iskustvo mira” zaživjelo u područjima koja su 90-ih godina bila zahvaćana ratnim razaranjima. Danas, 28 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, potrebno je snažnije ojačati kapacitete organizacija civilnog društva da pruže relevantan i kontekstualno podesan odgovor na izazove suočavanja s prošlošću i izgradnje mira, koji će biti utemeljeni na primjenjivim rješenjima. Unatoč određenim pozitivnim pokazateljima, evidentno je da se politička nestabilnost u Bosni i Hercegovini nerijetko vezuje uz teme povezane s prošlošću, a osim toga, sve ovo utječe i na sigurnost građanki i građana.
